VISOKO – TURISTIČKO I ARHEOLOŠKO OTKRIĆE GODINE

 

VISOKO PROGLAŠENO TURISTIČKIM OTKRIĆEM GODINE ZBOG PIRAMIDA, TUNELA I PARKA 'RAVNE 2': -

Priznanje za turističko otkriće godine ide u Visoko. Priča o piramidama, tunelima i jednom od najljepših arheoloških parkova u jugoistočnoj Evropi, privlači turiste iz cijelog svijeta. – istaknuli su u najtiražnijem bh. listu 'Dnevnom avazu', čiji su novinari u protekla dva mjeseca obišli 60 gradova i naselja, bili na jezerima, rijekama, probali najbolje domaće specijalitete te kroz razgovore s turistima ocjenjivali šta je najbolje u nekom kraju, šta treba popraviti, a šta preporučiti.

 

Mostar je pobjednik projekta „Turistička patrola“, Sarajevo je dobilo priznanje za očuvanje kulturno-historijskog naslijeđa, a Neum za najveći turistički potencijal. Jahorini je pripalo priznanje za planinski turizam, a Međugorju za vjerski turizam.

 

VOLONTERI FONDACIJE OTKRILI NOVU MREŽU PODZEMNIH TUNELA: 

Nakon što je Fondacija ‘Arheološki park: Bosanska piramida Sunca’ kupila novu parcelu u blizini parka ‘Ravne 2’ u julu 2018., volonteri pete i šeste smjene su, čisteći šikaru, otkrili postojanje konglomeratnih blokova. Uklanjanjem nanosa zemlje i gline, pronađeni su ulazi ispod blokova koji vode u vještačke šupljine-prolaze.

 

Jedan od prolaza je dužine 60 metara i u njemu su prnađeni artifakti koji svjedoče o upotrebi tuenla u Srednjem vijeku i antičkom dobu, ali stalagmiti ukazuju na njihovo višemilenijumsko postojanje. Obzirom da se ulaz u nove tunele nalazi 500 metara zračne udaljenosti od tunela Ravne, ali na istoj nadmorskoj visini, hipoteza je da je riječ o istoj mreži prahistorijskih tunela. Ovo otkriće znatno povećava obim ovih misterioznih tunela. 

 

 

 

 

BIJELI KRISTAL NA BOSANSKOJ PIRAMIDI SUNCA: 

 

Tokom ljeta 2018. Fondacija je postala vlasnik šest novih parcela u podnožju Bosanske piramide Sunca. Radnici i volonteri Fondacije su, osim betonskih blokova, pronašli i dolomitni bijeli kristal koji prekriva veći dio piramide u podnožju sjeverne i istočne strane, dajući joj izuzetne energetske karakteristike. To potvrđuje činjenicu o piramidi kao kompleksnoj energetskoj mašini, u kojoj kristal ima ulogu transformatora elektromagnetne energije u ultrazvuk. 

 

 

 

FEDERALNI I KANTONALNI PREMIJERI DAJU KONKRETNU PODRŠKU PROJEKTU PIRAMIDA: 

 

Federalni premijer Fadil Novalić boravio je 24. augusta 2018. u posjeti Bosanskoj dolini piramida. Impresioniran viđenim, iskazao je spremnost federalne vlade za finansiranje unaprijeđenja turističke infrastrukture. Predsjednik vlade Zeničko-dobojskog kantona Miralem Galijašević posjetio je kompleks tunela ‘Ravne’ i park ‘Ravne 2’ četiri puta 2018. i prilikom zadnje posjete 30. augusta je istakao:

 

- Jedna od tema moje današnje posjete Visokom bila je i turizam, kao i razvoj turizma, s obzirom na potencijale koje imamo. Vlada Zeničko – dobojskog kantona, kada je u pitanju projekat na Ravnama i piramide, opredjeljena je da pomogne razvoj, a svakako uz sredstva Općine Visoko i Federacije BiH, sa ciljem razvoja turizma i upošljavanja. Želja nam je opredijeliti određena sredstva za infrastrukturne projekte, čime bismo povećali kapacitet za veći broj turista, kao i njihov brži protok. Imamo aplikacije Fondacije i Općine Visoko u iznosu od 340.000 KM, a ja sam danas ovdje da podržim i ohrabrim učesnike u ovom procesu.

 

Očekujem da će u narednih nekoliko dana odluka Vlade ZDK biti pravosnažna i da ćemo pomenuta sredstva od 340.000 KM usmjeriti, da se što brže krene u realizaciju i radove uređenja na ovom području, što će u konačnici značiti i još bolji i brži razvoj Visokog, ali i kantona i cijele države. – kazao je premijer Galijašević. 

 

 

MIRSAD BUDIMLIĆ: TUNELI RAVNE SU MI RIJEŠILI VISOK ŠEĆER, PRITISAK I SLAB VID: 

 

Mirsad Budimlić, Sarajlija koji je već dvanaest godina u Švedskoj, posjetio je Podzemni labirint Ravne u augustu 2018. Tom prilikom je iznio svoje svjedočanstvo u utjecaju energije tunela na njegovo zdravstveno stanje. Prije dvije godine dijagnosticiran mu je visok nivo glukoze u krvi, visok krvni pritisak i počeo mu je slabiti vid. Discipliniranim odnosom smanjio je šećer na 10, ali je tokom 2017. zahvaljujući devet posjeta tunelima Ravne spustio šećer na normalan nivo od 5,5 – 6,2. Pritisak mu se vratio na normalu, te je prestao nositi naočale.

 

Njegovi doktori u Švedskoj jednostavno nisu mogli da vjeruju u takve brze rezultate bez korištenja lijekova, injekcija ili medicinskih terapija. Čak je švedski doktor održao prezentaciju ovih rezultata pred čitavim timom u Domu zdravlja i pozvao ga da prisustvuje. Mirsad Budimlić je nekada bio skeptik u pogledu postojanja bosanskih piramida i blagotvorne energije piramida, a sada, nakon što ih je posjetio, preporučuje svakome da dođe u iskusi dobrobiti ovog fenomena u srcu Bosne i Hercegovine. 

SA DR. SEMIROM OSMANAGIĆEM OVE ZIME U EGIPAT, JUŽNU AFRIKU, ZIMBABVE, IZRAEL I JORDAN: 

 

Pronalazač bosanskih piramida i istraživač megalitnih lokacija širom svijeta, akademik dr. Semir Osmanagić i ove zime vodi internacionalne grupe na najatraktivnije arheološke i historijske lokacije na svijetu. Kombinacija nauke i duhovnosti, te drugačijeg pogleda na prošlost, obilježiće posjetu Egiptu od 9.-20. decembra 2018. na megalitnim lokacijama Abu Simbel, Asuan, Luxor, Karnak, Dendera, Abidos, Memnon te svim piramidama na platoima Gize, Sakare, Dahšura, Mejduma i El Lahuna.

 

Uz Osmanagića domaćin grupi za jug Afrike bit će i legendarni istraživač Michael Tellinger od 25. januara – 5. februara 2019. s posjetama tajanstvenim kamenim krugovima i otkrivanju stvarnog porijekla čocjeka u Južnoj Africi, Swazilendu i Zimbabveu. Slijedi tradicionalna posjeta prahistorijskim, spiritualnim i religioznim lokacijama Izraela (Midras piramida, kameni krugovi Rujm El Hiri, Gezer megaliti, Jeruzalem, Ako, Nazaret), Palestine (Betlehem, Jerihon) i Jordana (Petra) od 9.-21. februara 2019. Ako mu se želite pridružiti na ovim unikatnim putovanjima gdje ćete saznati mnogo više nego što turistički vodiči nude, 

 

***

Više svjedočanstava o ljekovitosti boravka u tunelima Ravne može se pogledati na ovom linku: http://piramidasunca.ba/bs/ljekovitost-tunela.html Napomena: Fondacija se ne bavi liječenjem, niti daje zdravstvene garancije.

Program predavanja dr. Osmanagića u 2018./2019. godini: http://piramidasunca.ba/bs/predavanja-i-intervjui.html

 

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je pripremio analizu aktualnih odnosa između Republike Turske i Sjedinjenih Američkih Država (SAD). Iz opsežne analize „Odnosi Republika Turska - SAD:„Svećenički“ sukob SAD i Turske“ objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove. 

Odnosi Republika Turska - SAD:

 

„Svećenički“ sukob SAD i Turske

 

Odnosi između Turske i Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u periodu poslije Drugog svjetskog rata evoluirali su nakon 2.konferencije u Kairu decembra 1943.godine na kojoj su sudjelovali predsjednik SAD Franklin Roosevelt, premijer Velike Britanije Winston Churchill i premijer Turske İsmet İnönü i ulaskom Turske u Drugi svjetski rat na strani saveznika u februaru 1945.godine, čime je Turska osigurala mjesto osnivačke članice Ujedinjenih nacija (UN).

 

Do 1941.godine, kod Roosevelta i Churchilla prevladavao je stav, da kontinuirana neutralnost Turske služi interesima saveznika za blokiranje sila Osovine od ostvarivanja strateških ciljeva na Bliskom istoku. Ali neke važne pobjede sila Osovine do kraja 1942.godine dovele su do toga da su Roosevelt i Churchill ponovo procijenili potrebu sudjelovanja Turske u ratu na strani Saveznika. Turska je tokom Drugog svjetskog rata održavala vojsku i zračne snage pristojne veličine i snage, a naročito je Churchill želio da Turci otvore novi front na Balkanu.

 

Turska je konačno pristupila ratu na strani saveznika 23.februara 1945.godine, nakon što je na konferenciji na Jalti najavljeno da će u UN biti prihvaćene samo države koje su formalno bile u ratu sa Njemačkom i Japanom. Međutim do 1.marta 1945.godine Turska nije direktno učestvovala u vojnom sukobu, ograničavajući svoje učešće u snabdjevanju, logistici i nametanju političkih i ekonomskih sankcija državama Osovine.

 

Teškoće sa kojima se Grčka suočavala nakon Drugog svjetskog rata u suzbijanju komunističke pobune, zajedno sa zahtjevima Sovjetskog saveza (SSSR) za postavljanjem vojne baze u turskom zalivu, potakle su SAD da objave Trumanovu doktrinu 1947.godine. Trumanova doktrina je američki vanjskopolitički plan o zaustavljanju komunizma, koji je uključivao značajnu ekonomsku i vojnu pomoć  Turskoj i Grčkoj uz garantiranje sigurnosti te dvije države. Ova podrška se manifestirala u operaciji Gládio (Gládio je ime tajne organizacije, koju je NATO postavio u Italiji poslije Drugog svjetskog rata protiv komunističke ekspanzije na zapadnu Evropu. Gládio je bio samo dio niza nacionalnih procesa uspostavljenih 1948.godine, gdje je projekat djelovao u mnogim zemljama NATO-a ili čak u neutralnim zemljama). Nakon što je učestvovala sa snagama Ujedinjenih nacija u ratu u Koreji, Turska je 1952. godine pristupila organizaciji Sjevernoatlantskog ugovora NATO.

 

Tokom 1950-ih i 1960-ih godina, Turska je generalno surađivala sa drugim saveznicima SAD na Bliskom istoku (Iran, Izrael i Jordan) kako bi zadržala uticaj (Egipat, Irak i Sirija), koji su bili bliski Sovjetskom savezu. Tokom hladnog rata, Turska je bila važan dio jugoistočnog krila NATO-a. Od 1954.godine Turska je ugostila zračnu bazu İncirlik, važnu operativnu bazu zračnih snaga SAD, koja je odigrala ključnu ulogu tokom hladnog i zalivskog rata 1991.godine.

 

Tursko-američki odnosi su realno ojačani pristupanjem Turske u Sjevernoatlantski savez NATO 1952.godine. Turska je postala zemlja sa drugom po veličini vojskom po broju vojnika u NATO-u nakon SAD. Za svoje bilateralne odnose su koristili čak termin „strateški saveznici“. 

Ali njihovo savezništvo suočavalo se sa velikim krizama u proteklim decenijama, a neslaganje je često dostizalo zategnute faze tih odnosa. Ponekad zbog razlika i pogleda na određena pitanja, odnosi između dva saveznika dovodili su do smanjenja povjerenja na vrlo nizak nivo.

Najznačajnije krize u tursko-američkim odnosima tokom proteklih decenija su:

1. Kubanska raketna kriza 1962

Kubanska raketna kriza je jedna od najvećih kriza u američko-turskim odnosima, a neki je vide kao početak „američke izdaje“ Turske i prve znakove ignoriranja turskih interesa od strane Washingtona, kao i početak opadanja povjerenja između dva saveznika. U oktobru 1962.godine izbila je tzv. „Kubanska raketna kriza“, sa napetostima između SAD i zapadne alijanse na jednoj strani i SSSR-a na drugoj strani, koji su dostigli vrhunac zbog postavljanja Sovjetskih raketa na Kubi, što je izazvalo krizu koja je umalo dovela do nuklearnog rata.

Nakon što su tenzije dostigle vrhunac, kao rezultat tajnih pregovora, SAD i Sovjetski savez su postigle sporazum o obuzdavanju krize. Sovjetski savez je povukao svoje strateške rakete sa Kube u zamjenu za povlačenje strateških projektila SAD sa teritorije Turske. Povlačenje strateških raketa „Jupiter“ iz Turske izvršeno je tajno i  na vrhuncu vojnih tenzija. SAD su odluku o povlačenju strateških raketa donijele bez konsultiranja ili čak informiranja turske strane. Taj američki potez naljutio je Ankaru, koja je smatrala, da se taj potez u Turskoj razumije kao američka izdaja interesa Turske.

 

  1. Pismo predsjednika Johnsona 1964

Nakon godina napetosti između Turske i Zapada, uopće uslijed povećavanja razlika između Turske i Grčke oko pitanja Cipra, američki predsjednik Lyndon Johnson poslao je snažno poruku turskom premijeru İsmetu Inönü prijeteći, da će napustiti američku vojnu prisutnost u Turskoj, ako Turska upotrijebi vojne snage na Cipru.

U svom pismu je američki predsjednik Johnson zaprijetio, da Turska nema pravo da koristi američko oružje bez dogovora sa američkom administracijom i da će ukoliko Turska koristi ovo oružje i intervenira na Cipar uslijediti sankcije. To je značilo da ukoliko Turska bude napadnuta od strane Sovjetskog saveza, NATO neće braniti Tursku. Ovo su direktne i eksplicitne prijetnje dovele do eskalacije razlika između dvije zemlje. Turska je počela zbližavanje sa Sovjetskim savezom. Normalizacija odnosa sa SAD počela je po porazu premijera Inönü na izborima 1965.godine i promjene vlasti u Ankari.

 3. Zatvaranje vojne baze İncirlik 1974

U jednoj od najvećih kriza između dvije zemlje u modernoj historiji, Turska je donijela odluku bez presedana, a to je jednostrano ukidanje svih vojnih sporazuma sa SAD i protjerivanje hiljade turskih vojnika i civila nakon odluke turske vlade da prenese kontrolu i suverenitet nad svim američkim vojnim bazama u Turskoj na Tursku vojsku. Taj potez uslijedio je kao reakcija na američku zabranu dostavljanja oružja Turskoj zbog turske invazije na Cipar 1974.godine. To je riješeno tek poslije tri godine kada je američka vlada povukla odluku o zabrani isporuke oružja Turskoj 1977.godine. Turci ovaj incident slave kao model suočavanja s  „arogancijom“ SAD.

 

  1. Operacija Kapuljača (Hood event) 2003

 

Nakon američkog napada na Irak, 4.jula 2003.godine, grupa američkih vojnika uhapsila je grupu turskih vojnika, koji su radili u sjevernom iračkom gradu Sulaymaniyah, i odvela ih sa kapuljačama na glavama. Turski vojnici bili su saslušani od strane američkih oružanih snaga.

Nakon 60 sati hapšenja, vojnici su pušteni pošto je Turska podnijela prigovor SAD. Američki sekretar za odbranu Donald Rumsfeld napisao je posebno pismo turskom premijeru Recepu Tayyipu Erdoğanu izrazivši žaljenje zbog incidenta. Incident je naštetio diplomatskim odnosima Turske i SAD i označava prekretnicu u odnosima između dvije zemlje. Iako je incident u SAD bio relativno slabo medijski pokriven, to je bio veliki incident za Turske medije, a mnogi građani to vide kao smišljenu uvredu turskoj vojsci.

 

5. Vizna kriza 2017

  

Ambasada SAD u Ankari 8. oktobra  2017.godine najavila je obustavu izdavanja  viza i pružanje konzularnih usluga u američkoj ambasadi i u konzulatima u Turskoj, „osim imigracijske vize“, i odmah je turska ambasada u Washingtonu odgovorili na potez SAD i sprovela slične mjere i obustavila odobravanje i izdavanje viza američkim građanima. Kriza je izbila poslije hapšenja Metina Topuza, zaposlenika američkog Generalnog konzulata u Istanbulu optuženog za „špijuniranje“, te njegove odnose sa organizacijom Fethullaha Gülena. Nakon višemjesečnih napetosti  dvije zemlje su postigle dogovor da riješe ovu krizu.

 

6. Kriza pastora Brunsona 2018

 

Usprkos hapšenju američkog pastora Andrewa Brunsona oktobra 2016.godine na osnovu optužbi za saradnju sa terorističkim organizacijama i sumnjama u njegovu ulogu u pokušaju državnog udara 2016.godine, američki predsjednik Donald Trump upravo je sada je aktualizirao i zaoštrio svoje zahtjeve prema Turskoj da ga odmah oslobodi usprkos pregovorima između dvije strane za postizanje dogovora o ovom slučaju.

 

Datum 24.juni 2018

 

Erdoğan je u prvom krugu pobijedio na predsjedničkim izborima sa 52,6% glasova. Ovom pobjedom  zemlja je prešla iz parlamentarnog sistema u predsjednički sistem, gdje je izvršna vlast koncentrirana u rukama predsjednika. Reakcija Bijele kuće bila je vrlo skeptična. Glasnogovornica Bijele kuće Sarah Sanders izjavila je „Podstičemo Tursku da poduzme korake za promoviranje demokratije“. US State Department  saopštio je da poštuje ishod predsjedničkih izbora u Turskoj.

 

Datum 20.juli 2018

 

Washington je odbio prijedlog za razmjenu imama Gülena sa protestantskim svećenikom Brunsonom, koji je 25. jula 2018.godine prebačen u kućni pritvor. Američki državni sekretar Mike Pompeo je rekao „Pozdravljamo ovu dugo očekivanu vijest, ali to nije dovoljno". Dan kasnije, predsjednik Trump je zatražio od Turske da odmah oslobodi svećenika, upozoravajući da su SAD spremne da uvedu „velike sankcije“ Turskoj. Nekoliko dana kasnije, Erdoğan je optužio da u  Washingtonu razmišljaju  po  „misionarskom cionističkom“ mentalitetu.

 

Datum 1.august 2018

 

SAD su nametnule sankcije ministrima unutarnjih poslova i pravosuđa Turske nakon što su ih optužili da igraju ključnu ulogu u zadržavanju i pritvaranju svećenika Brunsona. U javnosti se stvara privid da su SAD i Turska u tzv. „svećeničkom“ sukobu zbog dva svećenika, pastora Brunsona i imama Gülena. Ipak, odnosi između SAD i Turske su puno kompleksniji i isprepleteni, a pogotovo u kontekstu novih geopolitičkih i geostrateških promjena u svijetu.

 

Datum 10.august 2018

 

Predsjednik Trump najavio je povećanje carine na uvoz čelika i aluminijima iz Turske na 50% i 20% i napisao na twitteru „Naši odnosi s Turskom u ovom trenutku nisu dobri“.

Turska lira je odmah u jednom danu izgubila 16% svoje vrijednosti u odnosu na dolar. Erdoğan je govorio o „ekonomskom ratu“ i pozvao Turke da podrže svoju valutu razmjenom bilo kakvih stranih sredstava plaćanja, koja imaju u posjedu u turske lire i da je „Ovo je nacionalna borba“.

 

Datum 11.august 2018

 

Erdoğan je upozorio da će Turska potražiti „nove prijatelje i saveznike, osim ako Washington ne počne da poštuje suverenitet Turske“ i da „Pogrešno je prijetiti Turskoj zbog pastora“, i dodao „Stidite se, i sram vas bilo što zamjenjujete strateškog partnera u NATO-u za svećenika".

 

Turska je samo još jedno poglavlje u Trumpovim zategnutim odnosima  sa svijetom pa čak i sa najbližim saveznicima (Kanada, Njemačka, Italija). Sadašnja događanja su jednim dijelom posljedica pasivnog bavljenja globalnim problemima tokom američke administracije predsjednika Baracka Obame. Radikalne odluke predsjednika Trumpa su pokušaj da SAD vrati posebno mjesto, koje su imale kao velesila nakon Drugog svjetskog rata i koje je ozbiljno bilo ugroženo nekim Obaminim postupcima. Trump je sa svojim zadnjim potezima ispunio svoj izborni slogan i obećanje  „America first“.

Iako je nedavni sukob između zvanične Ankare i Washingtona izgledao kao spor oko zatočenog svećenika, problem datira još od Obamine administracije. Problem je u američkoj potpori prokurdskim demokratskim silama Sirije (SDF) i pokretu svećenika Gülena. Hladne reakcije američke administracije na državni udar u Turskoj 15. jula 2016.godine su potpuno naštetile odnosima dva saveznika.

 

Bez Turske teško održavati stabilan svjetski poredak

 

Generalno odnosi SAD sa Turskom su u oscilaciji od dolaska stranke AKP na vlast u Turskoj 2002.godine. Odnosi između dvije zemlje su bili u krizi, sa vremena na vrijeme, zbog promjene prirode odnosa nakon završetka hladnog rata. Pogled Turske na njen položaj i ulogu u regionu i svijetu promijenio se. Tamo gdje Washington ne uzima u obzir promjene i interese u turskoj politici i namjere Ankare da vanjskopolitičke odluke donese nezavisno od SAD, uglavnom nisu u interesu SAD.

 

Ove i druge krize kao što je Sirijska kriza dovele su Tursku u situaciju da se približava Rusiji, sa kojom surađuje mimo SAD po sirijskom pitanju „Astana talks 2017“ u kojem je Turska sa Rusijom i Iranom dogovorila zone de-eskalacije bez SAD i konačno su tako uništeni razgovori u Ženevi gdje su SAD imale važnu ulogu u tim razgovorima pod pokroviteljstvom UN. Potpisivanje strateškog sporazuma sa Moskvom o nabavci protuzračnih sistema S-400 i suradnja na izgradnji ruskog nuklearnog reaktora u Turskoj su bili samo kap koja je prelila čašu.

 

Američka podrška Turskoj neće izostati, jer ti odnosi su snažni na različitim razinama, bez obzira na pogoršanje bilateralnih odnosa Turske i Washingtona, Turska ima ključnu ulogu za SAD.

Bez Turske, teško je održavati stabilan svjetski poredak na temelju američkih pravila i nastaviti uspješnu politiku za suzbijanje kaosa na Bliskom Istoku i Balkanu posebno. Sa izuzetkom Turske, nema ni jedne muslimanske države, koja može poslužiti kao most prema zapadnom svijetu. Nema sumnje, tursko-američki odnosi su se promijenili, a to zahtijeva od SAD i Turske, da daju međusobne ustupke na bazi historijskog prijateljstva i savezništva dvije države u interesu mira i stabilnosti u svijetu, a na postojeću krizu odnosa treba gledati kao prolaznu ljetnu oluju u njihovim odnosima i nikako drugačije.

 

Ljubljana, 16. august 2018                                  

 

 

Dr. Semir Osmanagić, Sea of Galilee, Izrael

UZBUDLJIVA ISTRAŽIVAČKA PUTOVANJA 2018.-2019.

Svijet arheologije, drevnih misterija, prava svrha piramida i megalitnih lokacija, stvarno porijeklo čovjeka – sve ove teme postaju uzbudljivije posljednjih godina. Pridružite se dr. Semiru Osmanagiću u ekskluzivnim istraživačkim putovanjima širom Planete gdje se nauka stapa s duhovnošću.

1. Konferencija i tura na Bosanske piramide povodom jesenje ravnodnevnice, 16.-23. septembar 2018. Osjetite najaktivniju i najuzbudljiviju arheološku lokaciju u svijetu u pratnji njenog pronalazača. Sedam dana koje obiluju informacijama iz arheologije i nauke, te energetskog, duhovnog i ljekovitog aspekta, koje će vas promjeniti zauvijek. Sarajevo, Visoko i Zavidovići, Bosna i Hercegovina.
http://piramidasunca.ba/images/banners/fall-equinox-tour-2018-rev-1.pdf

2. Drevni Egipat, 9.-20. decembar, 2018., kroz 12 dana vidjećete sve najvažnije drevne monumente: Abu Simbel, Aswan, hramove Philae, Dandera, Abydos, Luxor i Karnak, kolose Memnona te desetine najvećih piramida u kompleksima Giza, Saqara, Dahshur, Meidum, El Lahun...
http://piramidasunca.ba/images/images/banners/journey-to-ancient-egypt-december-2017-rev-1.pdf?01012018

3. Zemlje južne Afrike, 25. januar – 5. februar 2019., čuveni 'Adams calendar', kameni krugovi, misteriozni Great Zimbabwe, prvoklasni muzeji Johannesburga i Pretorije, safari u Kruger nacionalnom parku i mnogo više u pratnji dueta dr. Semir Osmanagić i Michael Tellinger, once-in-a-life-time, Južna Afrika, Swaziland, Zimbabwe
http://piramidasunca.ba/images/banners/sacred-journey-to-africa-2019-rev-1.pdf?28052018

4. Izrael, Palestina i Jordan, 9.-21. februar 2019, megalitne lokacije van turističkih tura (kameni krugovi, piramida, megaliti), iskustvo iz prve ruke Svete i Obećane zemlje: Jerusalem, Betlehem, Nazareth, Jericho, Acco, River Jordan, Dead Sea, Petra, pustinja Negev i mnogo više. Ovo će biti treći i posljednji put kako dr. Osmanagić organizira ovu turu, jer od 2020. vodi grupu u Meksiko u ovom terminu
http://piramidasunca.ba/images/2019/tour-to-israel-palestine-and-jordan-2019-rev-4.pdf?20180703

5. Prahistorijska Turska, 17. – 26. maj 2019., putovanje koje niko drugi ne nudi, senzacionalna lokacija Gobekli Tepe, Nimrod piramida, Hatusha - glavni grad kraljevstva Hitita, Cappadoccia podzemni gradovi, Arslan Tepe, Kul Tepe, Gordion, dva megapolisa Istanbul i Ankara
http://piramidasunca.ba/images/banners/journey-to-prehistorical-turkey-2018-rev-0.pdf?15052018

Pripremite torbe i pridružite se najkontroverznijem svjetskom antropologu u potrazi za arheološkim istinama.

 

Sva putovanja su na engleskom jeziku, u saradnji s lokalnim turističkim agentima i vodičima. Grupe su međunarodnog sastava, uglavnom iz Europe i SAD. Broj mjesta je ograničen.

Više informacija na službenoj web stranici Fondacije: www.piramidasunca.ba, link ‘Turističke ponude’: http://piramidasunca.ba/bs/turisticke-ponude.html.

E-mail prijave: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

 

 

 

U Chicagu je sa radom danas počeo četverodnevni  Treći po redu BALKAN SOCCER CAMP, na kojem je učešce uzelo  130 mladih bosanskohercegovačkih fudbalera iz Amerike. Organizator kampa je US Soccer Education iz Denvera,  čiji će stručni tim, zajedno sa predstavnikom NS/FS BiH gospodinom Darkom Ljubojevićem Višim stručnim saradnikom za sve nacionalne selekcije Bosne i Hercegovine, “skenirati” sve potencijalne Zmajeve. Tus u i predstavnici  NK Bosna Visoko član Prve lige FBiH, na čelu sa sportskim direktorom Mirzom  Laletovićem, timom koji ima prefektnu saradnju sa organizatorima. Naravno u Chicagu je i  veliki broj trenera, skauta i mendžera, tako da će  istinski  talenti sigurno biti detektovani.

Uslovi u Chicagu su zaista izvanredni za idržavanje kampa, jedni nedostatak prvog dana bilo je  kišovito  vrijeme,  koje nije bilo baš naklonjeno učesnicim. Stručni štab  predvode majstori svog zanata: Erick French, Murat Alibašić, Slobodan Čobo Janjuš, Fahrudin Šehić, Nenad Starovlah,Nedim Runda, Bobo Gračanin, Nedžad “Nećko” Dervišević, Semjon Milošević, Omer Hadžić, Admir “Ado” Šarčević,  Elvir Sobo, Enko Husanović i Mirsad  Čerimović.

Inače, Sportska agencija  US Soccer Education, je prije tri godine u Denveru u saradnji sa NS/FS BiH organizovao  izvanredan kamp “Otvorena vrata” na kojem je prisustvovalo 137 mladih bosanskohercegovačkih fudbalera sa prostora Amerike i Kanade. Nakon tog kampa,  12 mladih bh. igrača sa kampa, dobilo je šansu da 2016. u trening centru reprenzenetacije Bosne i Hercegovine u Zenice boravi na  dodatnoj  provjeri.

 

 

  

BHDINFODESK – BIRMINGHAM

 

 

Zbog ubistva dizajnera  Samira Draganovića (23)  porijeklom iz Ključa, koje se dogodilo 5 novembra 2017. godine na željezničkoj stanici Knockholt u  Kentu,  Jamie Simmons (37)  ovisnik o teškim drogama u četvrtak je na sudu u Londonu osuđen na doživotnu  robiju.  Prema važećim britanskim zakonima ubica će minimalno  iza rešetaka provesti  26 godina.

 

U totalno neprovociranom napadu Simmons je nesretnom Draganoviću  zadao preko 40 uboda mačetom. Mladi  Bosanac je tom prilikom  pružio otpor, ali nažalost protiv sebe je imao nemilosrdnog ubicu sa hladnim oružjem.

 

Simmons  je Draganovića ostavio između  željezničkih šina,  slučajno je mrtvog Bosanca nekoliko sati kasnije otkrio jedan  mašinovođa voza koji je uočio nepokretno tijelo. U prvi mah, policija je  mislila da je Samira udario voz, što govori o teškim povredama koje je zadobio, međutim nakon detaljne istrage i pregleda CCTV utvrđena je prava istina i  ubicu je stigla zaslužena kazna.

 

Za izricanje presude poroti u Londonu trebalo je samo 90 minuta vijećanja, posao im je “olakšao” sam  Jamie Simmons koji je u istrazi priznao ubistvo “iz nehata”,  uz tvrdnju da se  ničega ne sjeća,te da je tu noć bio pijan.   Porota i sudija mu nisu povjerovali , jer je on imao podeblji kriminalni dosije. Ubica i ubijeni se nisu poznavali,  jednostavno  Samir se nažalost u pogrešno vrijeme našao na pogrešnom mjestu.  Nesretni mladić se u prvi mah pokušao  očajnički  udaljiti od ubice,  međutim on ga je proganjao dok mu nije zadao smrtonosne  ubode.

 

Inače, zločinac je bio redovni  korisnik  kokaina i  heroina,  ranije je u više  prilika koristio hladno oružje. Nasuprot ubici, mladi Bosanac Samir Draganović je bio izuzetno cijenjen dizajner u svojoj kompaniji, a familija i prijatelji su ga  opisali kao jednu izuzetno finu osobu

Pripremio: Namik Alimajstorović – BHDINFODESK Birmingham

 

 

Kolinda Grabar-Kitarović (HDZ), predsjednica Republike Hrvatske (RH) posljednjih nekoliko mjeseci intenzivno, unutarnje političke probleme Republike Hrvatske, osobne političke sukobe i aspiracije prebacuje na vanjsko-politički teren čime destabilizira regiju Zapadnog Balkana, a samim tim ugrožava i sigurnosno-obrambeni sistem EU.

U Srbiji je predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić (SNS) vodio i dobio svoj unutarstranački rat za prevlast u Srbiji protiv Tomislava Nikolića (SNS), donedavnog predsjednika Republike Srbije. Predsjednica Grabar-Kitarović je još u permanentnom sukobu sa ključnim ljudima HDZ-a, kojeg istovremeno prenosi na relaciju predsjednica RH - Vlada RH. Polazište svih problema je unutarnje personalno političko prestrojavanje HDZ Hrvatske i pripreme za naredne opće izbore u Republici Hrvatskoj. Predsjednica Grabar-Kitarović svim silama želi osigurati apsolutno dominantnu poziciju unutar HDZ Hrvatske i tako osigurati svoju sljedeću kandidaturu u utrci za predsjednika RH na izborima koji će se održati 2019.godine. Sukob Grabar-Kitarović sa Andrejem Plenkovićem (HDZ), aktualnim predsjednikom Vlade RH je samo „vrh ledenog brijega“ političkih sukoba i unutarstranačkih kombinatorika unutar HDZ Hrvatske.

Predsjednica Hrvatske talac određenih lobija?

Prikupljanje političkih poena unutar HDZ-a Grabar-Kitarović realizira na način da zaoštrava odnose sa susjedima, otvarajući političke teme o kojima ne postoji ni minimalni politički konsenzus između Republike Hrvatske i drugih država, pa do direktnih miješanja u unutarnja pitanja susjednih država. Nažalost, nerijetko njezinu iracionalnu i opasnu (ne)sigurnosnu vanjsku politiku pokušava imitirati i premijer Plenković, čime se stvaraju dodatne implikacije u odnosu na već opisanu vanjsku politiku predsjednice Grabar-Kitarović. Za unutarnje političke prekompozicije, ne samo unutar HDZ-a, bitan je tzv. generalski i (ponovno) hercegovački lobiji. Grabar-

2

Kitarović pokušava uspostaviti „tijesnu suradnju“ sa navedenim lobijima koji su još od vremena Franje Tuđmana (HDZ), prvog predsjednika Republike Hrvatske, pokazali nezajažljivost kada je u pitanju vlast, ali i brutalnost u razbijanju Bosne i Hercegovine formiranjem, a poslije revitalizacijom paradržave tzv. HR Herceg-Bosne. Brojni su rezultati navedene „tijesne suradnje“ Grabar-Kitarović sa navedenim lobijima, od postavljanja ravnatelja SOA-e Daniela Markića, koji je prijedlog generala Ante Gotovine, personalnih veza i odnosa sa kontraverznim Zdravkom Mamićem, do stalnih pritisaka Grabar-Kitarović na institucije BiH, ali i EU i NATO da se u BiH putem federalizacije i/ili promjene izbornog zakona formalno uspostavi ugašena paradržava tzv. HR Herceg-Bosna. Naravno, da će se navedeni lobiji u budućnosti procjenjivati i valorizirati po principu „tko da više“ i kao mogući kandidat generalskog lobija za budućeg predsjednika Republike Hrvatske već se spominje general Damir Krstičević (HDZ), sadašnji potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH. Posljednja izjava Davora Domazeta-Loše, umirovljenog admirala Hrvatske ratne mornarice (HRM), da će za 48 sati Hrvatska vojska ušetati u Ljubljanu je samo još jedna potvrda da se tzv. generalski lobi ponovo aktivirao u Hrvatskoj i da je predsjednica Grabar-Kitarović „najzaslužnija“ za povratak Hrvatske na raniju rigidnu politiku koja je Hrvatsku dovela skoro do izolacija od strane međunarodne zajednice i kojoj se jednim dijelom sudi ili je već presuđeno na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu.

Poznato je da je raniji predsjednik RH Stjepan Mesić (2000-2010) umirovio ratne generale koji su pokušali „ukrasti“ državu, jer su postali „država u državi“, ali ih je sadašnja vlast ponovo okupila, tako da smjena navedenog umirovljenog admirala Domazeta-Loše podsjeća na smjenu predsjednika HDZBiH i predsjednika tzv. HR Herceg-Bosna Mate Bobana (HDZBiH) od strane Franje Tuđmana zbog pritisaka međunarodne zajednice i odgovornosti za rušenje „Starog mosta“ u Mostaru. U prilogu analize možete pročitati na koji način je Franjo Tuđman koristio svoje generale i izvješće hrvatskog generala Ljube Ćesića-Rojsa (HDZ), koji po nalogu Franje Tuđmana, tajno i paralelno šalje izvješće sa 5. Sabora HDZBiH održanog u Mostaru 16.svibnja 1998.godine i faktički daje svoje prijedloge i procjene koje su, gledajući sa trenutne vremenske distance, bile prihvaćene i realizirane od strane Tuđmana (dokument u prilogu broj 1).

Hrvatska instrumentalizacija EU i NATO za destabilizaciju BiH i regije

Kolinda Grabar-Kitarović je veći dio svoje profesionalne karijere provela baveći se vanjskom politikom, što za Hrvatsku, što za međunarodne organizacije, uključujući i NATO. Za predsjednicu Republike Hrvatske je izabrana upravo zbog svojih međunarodnih iskustava, poznanstava i glasači su vjerovali da svoje povjerenje mogu dati nekome tko zna kako funkcionira međunarodni sustav i sa ciljem što bržeg integriranja Republike Hrvatske u zapadne-civilizacijske sustave vrijednosti, od

3

političkih, ekonomskih do sigurnosnih. Nažalost, Grabar-Kitarović se meteorskom brzinom uklopila u hrvatske dnevno-političke igre i igrice i podlegla upravo onim strukturama koje još uvijek „sanjaju“ velikodržavni projekt tzv. velike Hrvatske, priklanjajući se (post)ratnim lobijima izazivajući sigurnosne probleme na regionalnom i Europskom planu.

Za razliku od Aleksandra Vučića, koji će morati cijeli svoj mandat iskoristiti da se kao predsjednik Republike Srbije pretvara i simulira da baštini i zagovara europske i zapadne vrijednosti, dok je na drugoj strani čvrsto vezan za Rusiju i ratne srbijanske profiterske strukture, dotle Grabar-Kitarović ima obrnuti proces, jer se u Hrvatskoj mora pretvarati da je „veći domoljub“ od samog „Oca nacije“ pokojnog predsjednika Tuđmana.

Analitičari upozoravaju da navedeni procesi kod predsjednice Hrvatske i predsjednika Srbije imaju opasne refleksije i učinke na regionalnu i EU sigurnost i stabilnost. Obje države destabiliziraju BiH na već postavljenoj matrici politika Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića (SPS). Vučić podržavajući separatizam predsjednika entiteta Republika Srpska u Bosni i Hercegovini Milorada Dodika (SNSD) odnosno „novog Radovana Karadžića“, a Grabar-Kitarović podržavajući

Herceg-Bosansku politiku Prlićevski (Jadranko Prlić) umivenog Dragana Čovića (HDZBiH), predsjednika HDZBiH i člana Predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda u BiH.

Grabar-Kitarović i Vučić, svatko sa svoje strane i na svoj način, zajednički, su odgovorni za nesporazume i sporove sa sljedećim državama: Bosnom i Hercegovinom, Slovenijom, Makedonijom, Crnom Gorom, Mađarskom, Kosovom, Rumunjskom, Albanijom, pa čak i sa Italijom, dok su direktni odnosi između Hrvatske i Srbije u stalnim ratnohuškačkim akcijama sa akcentom na posljednji regionalni i Drugi svjetski rat.

Analitičari upozoravaju da sprega ratno-profiterskih struktura sa predsjednicima Hrvatske i Srbije predstavlja veliku opasnost za mir u regiji, posebno imajući u vidu da Grabar-Kitarović formalno predstavlja euro-atlantsku opciju (EU i NATO), dok je Vučić vezan za Rusiju i njene interese na Zapadnom Balkanu. Hrvatska instrumentalizira članstvo u EU za svoje pojedine nacionalističke težnje u regiji posebno prema Bosni i Hercegovini, dok članstvo u NATO pokušava „hrvatizirati“ pri tome ignorirajući činjenicu da je NATO transnacionalna organizacija za kolektivnu obranu i sigurnost. Analitičari smatraju, da je potrebno dodatno upozoriti čelništvo EU i NATO na hrvatske dosadašnje i najavljene zloupotrebe članstva u EU i NATO za realizaciju nekih svojih politika iz nedavne prošlosti, kojima se sudi ili je već presuđeno na Međunarodnom kaznenom sudu (ICTY) u Haagu.

4

Spašavanje mrtvog Tuđmana

Histerični i neutemeljeni napadi predsjednice Hrvatske Grabar-Kitarović na Bosnu i Hercegovinu dobili su svoje obrise u posljednjem godišnjem izvješću Sigurnosno-obavještajne agencije Hrvatske (SOA) u kojem se navodi da čak 10.000 pripadnika selefijskog pokreta djeluje u „jugoistočnom hrvatskom susjedstvu.” Optuživanje i podmetanje Bosni i Hercegovini od strane Grabar-Kitarović da je baza islamskih fanatika i mogućih terorističkih akcija nije ništa do reciklaža stavova Franje Tuđmana o BiH. Naime, kritizirajući i blateći Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu i prvostupanjsku presudu protiv ratnog predsjednika Vlade tzv. HR Herceg-Bosna Jadranka Prlića i drugih osuđenih, Grabar-Kitarović je izjavila da u svojim diplomatskim kontaktima upozorava druge države na navodnu nedosljednu praksu ICTY u svezi sa Udruženim zločinačkim poduhvatom (UZP) pomoću kojeg se prema Grabar-Kitarović uspostavlja kolektivna krivnja. Upravo u mnogim tzv. predsjedničkim transkriptima koje je odobrio Franjo Tuđman, tonski snimajući sve svoje sastanke, a koje je Hrvatska dostavila ICTY, Franjo Tuđman je o BiH govorio kao zamišljenoj i izmišljenoj islamskoj državi i mogućoj terorističkoj opasnosti za Europu. Upravo je Grabar-Kitarović glasnogovornica politike mrtvog Tuđmana, koja pokušava da ishodi ukidanje pravnih zaključaka presude protiv Jadranka Prlića i drugih osuđenika, ukidanjem UZP i zaključaka o agresiji Republike Hrvatske na BiH i tako pokuša ukloniti ime Tuđmana iz presude ICTY, kao jednog od ključnih organizatora i učesnika UZP.

Izjave Grabar-Kitarovićeve o tisućama islamskih ratnika (džihadista) u BiH nije ništa drugo do dobro osmišljena diplomatska akcija koja bi ključnim državama svijeta poslala poruku i pokazala da se Tuđman devedesetih godina borio protiv stvaranja islamske države u BiH i „islamskih terorista“, a ne da je Tuđman bio dio zločinačkog plana i poduhvata, kojim su uspostavljeni logori i počinjeni brojni teški zločini u BiH sa ciljem anektiranja dijelova teritorija jedne suverene države i pripajanja Republici Hrvatskoj. Upravo je Grabar-Kitarović „upregla“ svoju obavještajnu agenciju SOA da najnovijim falsificiranjem i izmišljanjem broja o 10.000 selefija podrži njezinu „islamofobičnu” retoriku i aktivnosti kako bi pokušala izvršiti pritisak na ICTY i utjecajne države koje imaju svoje linkove i personal na ICTY glede predstojeće žalbene presude zakazane za studeni/novembar 2017.godine. Pri tome se prešućuje činjenica, da je u obrani Hrvatske sudjelovalo više od 25.000 Bošnjaka-muslimana od kojih je 1.180 izgubilo živote boreći se za Hrvatsku i njen opstanak.

U prilogu analize nalaze se neki primjeri tzv. predsjedničkih transkripata koji su korišteni pred ICTY u Haagu u procesu protiv Jadranka Prlića i drugih (Prilozi 2-4). Izdvaja se sastanak Franje Tuđmana 8.ožujka/marta 1993.godine sa predstavnicima tzv. HR Herceg-Bosne (prilog broj 2), sastanak Tuđmana 4.prosinca/decembra 1993.godine sa predstavnicima hrvatskog domobranstva (prilog broj 3) i sastanak održan 12.siječnja/januara 1994.godine sa biskupima Rimokatoličke crkve iz BiH

5

(prilog broj 4). Na svim sastancima predsjednik Tuđman negativno definira i komentira bosanske muslimane iz BiH i objašnjava svoje teze o islamskoj državi u BiH kao mogućoj terorističkoj bazi. Istovjetnost i/ili sličnost Tuđmanovih opservacija o BIH i Bošnjacima može se prepoznati u nastupima sadašnje predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović.

Grabar-Kitarović ugrožavajući regionalni mir ugrožava sigurnost EU

Državnim i osmišljenim fabriciranjem dezinformacija i laži o najezdi navodnih džihadista i terorista iz BiH, a paralelno obnavljajući, Washingtonskim sporazumom, ukinutu paradržavu tzv. HR Herceg-Bosnu, Grabar-Kitarović direktno destabilizira regiju, EU i samu Hrvatsku.

Analitičari upozoravaju da su upravo obavještajno-sigurnosne agencije iz BiH odigrale i igraju najveću ulogu u prevenciji i sprečavanju bilo kakvih incidenata i na području Republike Hrvatske, posebno u tijeku turističke sezone, što uključuje i zaustavljanje lažnih dezinformacija o potencijalnim metama terorista na području Hrvatske. Ukoliko bi se na isti način u javnim nastupima ponašali dužnosnici iz BiH prema Hrvatskoj, kao što se ponaša Grabar-Kitarović prema BiH, a da pritom zloupotrebljavaju vladine sigurnosno-obavještajne agencije, pozicija Hrvatske kao jedne od najsigurnijih svjetskih turističkih destinacija bi bila sasvim sigurno ugrožena.

Predsjednica Hrvatske Grabar-Kitarović je ušla i zaigrala veoma opasnu geopolitičku igru sa produciranjem navodnih džihadista koji se nalaze u BiH, a koja u konačnici može najviše koštati i štetiti Hrvatskoj, hrvatskom turizmu i bosanskim Hrvatima.

Želeći spasiti mrtvog Tuđmana od drugostupanjske presude ICTY u Haagu Grabar-Kitarović ugrožava regionalni, europski ali i hrvatski mir i relativnu stabilnost.

Ljubljana, 16. rujan/septembar 2017

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) – Ljubljana Direktor:

Bakhtyar Aljaf

Image

Projekt istraživanja bosanskih piramida aktivniji je nego ikada. Od juna do septembra, kao i svake godine, u toku su iskopavanja na Bosanskoj piramidi Sunca. Ove sezone su se stotine volontera iz Europe, Azije, obje Amerike i Australije, pridružile u otkrivanju betonskih blokova na najvećoj i najstarijoj piramidi svijeta. Impresivna je slika vidjeti mlade ljude i one koji se u srcu osjećaju mladi, kako iz godine u godinu, dolaze u Visoko, besplatno radeći i pri tome postaju ambasadori Bosne i Hercegovine u svijetu. Vijeće Općine Visoko je u junu 2017. jednoglasno zatražilo od državne Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika da skrati obujam zaštićene zone Starog grada Visoki kako bi Fondacija mogla istraživati veće površine piramide. Za sada je limitirana na samo podnožje piramide.

 

Image


Čišćenje prahistorijskih podzemnih tunela Ravne se odvija kontinuirano tokom čitave godine. Radnici Fondacije “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca” su u proteklih 11 godina očistili i podgradili 1.900 metara postojećih tunela. Krajem augusta su pronašli jednu otvorenu sekciju s vodom, dužine 58 metara. Poseban je osjećaj ući u prostor gdje ljudska noga nije kročila hiljadama godina. U videu je prikazan prvi ulazak u tunel voditelja istraživanja dr. Semira Osmanagića. Video: http://piramidasunca.ba/bs/aktuelnosti/item/12224-ekskluzivno-prvi-ulazak-u-novootkriveni-prahistorijski-tunel-u-ravnama.html

Image


Modificirano uzvišenje “Zvonik”, koje se nalazi u “Arheološko-turističkom parku Ravne 2”, čini se, krije mnoge tajne. Tokom ljetne sezone 2016. volonteri Fondacije “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca” otvorili su četiri sonde i pronašli dva tunela. Jedan je dužine 15 metara s komorom, a drugi pet metara dužine. Prvi tunel je uređen i pretvoren u “Orgonsku (životnu) komoru” i već je u upotrebi za meditacije od 2017. godine. U nastavku uzvišenja, sa sjeverne strane, radnici Fondacije su otkrili još jednu šupljinu krajem augusta 2017. U toku je uređenje prilaza i čišćenje ove, manje komore. Plan je da se tokom ove sezone uredi, a otvori za javnost slijedeće godine kao novi prostor za meditaciju. Tim stručnjaka za energetske fenomene iz Beograda vršio je mjerenja koja su pokazala identične vrijednosti za električna polja, ultrazvuk i nivo orgonske energije na Zvoniku, kao i na Bosanskoj piramidi Sunca. Očigledna je veza i to ne samo energetska. Naime, Zvonik se pruža dva kilometra na jug, zatim pola kilometra na istok i završava u najvećoj piramidi svijeta. “Energetska zvonjava” počinje u parku “Ravne 2” i to upravo na Zvoniku. Uloga šupljina, tunela i (rezonantnih) komora je od ključnog značaja. Naime, ovi prolazi pojačavaju energije koje stvaraju podzemne vode i kvarcni kristal.

Image


Tokom sezone 2017. posjetioci Podzemnih tunela Ravne su videografima Fondacije govorili o svojim svjedočanstvima i izliječenjima koja se su dešavala nakon jedne posjete tunelima. Video prilozi: http://piramidasunca.ba/bs/ljekovitost-tunela.html U decembru 2017. dr. Semir Osmanagic će biti domaćin ekskluzivne istraživačke ture u posjeti Egiptu prilikom koje će se obići sve značajne arheološke lokacije. Informacije i prijave: http://piramidasunca.ba/images/2017/07/journey-to-ancient-egypt-december-2017-rev-0.pdf?16072017. U februaru 2018. slijedi unikatna istraživačka tura po Izraelu, Palestini i Jordanu. Više: http://piramidasunca.ba/images/banners/tour-to-israel-palestine-and-jordan-2018.pdf

 

Predsjednik Vlade Republike Makedonije Zoran Zaev sa nekoliko ministara svoje

Vlade zvanično je posjetio Bosnu i Hercegovinu 23.jula/srpnja 2017.godine. Domaćin

mu je bio predsjedajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić.

Analitičari smatraju da posjeta premijera Makedonije Zaeva upravo Bosni i

Hercegovinu kao prvoj destinaciji u regionu nakon preuzimanja dužnosti premijera

nije slučajno izabrana. Posjeta makedonskog premijera sadrži niz geopolitičkih

poruka i nagovještaja budućih pozitivnih političkih procesa u regionu pomoću kojih

će Makedonija i BiH dobiti novi dodatni zamah i podršku od međunarodne zajednice

na putu prema ubrzanom članstvu u NATO i EU.

Iako je premijer Makedonije posjetio i razgovarao sa predstavnicima svih institucija

vlasti u BiH ostat će primijećeno da su odnosi premijera Makedonija Zaeva i

predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Zvizdića, ne samo prijateljski i prisni, nego se

njihovi međusobni susreti već duži period realiziraju i prate pod „budnim okom“

međunarodne zajednice.

Program reformi koje već sprovodi nova Vlada Republike Makedonije na čelu sa

Zaevim nazvan “3–6–9“ je prvi korak za ozbiljno probijanje Makedonije prema

punopravnom članstvu u evro-atlantskim integracijama poslije desetogodišnjeg

zastoja.

Analitičari smatraju, da će i BiH i Makedonija imati isti, ubrzani tretman, u

pripremama za ulazak u NATO i EU. Denis Zvizdić, kao predsjedavajući Vijeća

ministara BiH, je do sada pokazao, da međunarodna zajednica može računati na

njega, ne samo zbog iskrene opredijeljenosti za euro-atlantske integracije, nego i kao

jednog od budućih regionalnih lidera. Sasvim sigurno je, da će se Zaevu i Zvizdiću

pridružiti plejada stručnih i hrabrih lidera iz regiona kao što su Albin Kurti,

neformalni lider pokreta Samoopredjeljenje (Lëvizja Vetëvendosje!) za izrazitom

socijaldemokratskom orijentacijom što predstavlja osvježenje i novinu na Kosovu.

1Ko može biti bosanski Zaev?

Analitičari upozoravaju da zvuči paradoksalno da u Bosni i Hercegovini pandan

Zaevu, kao regionalnom lideru i lideru Socijaldemokratskog saveza Makedonije

(SDSM), još uvijek ne može biti niko iz trenutačne političke opozicije u BiH (SDP

BiH i druge opozicione stranke), što još više učvršćuje politički rejting Zvizdića, ne

samo u BiH, nego i na regionalnom i međunarodnom nivou.

Situacija u pogledu liderstva diferencira se i u drugim državama. Premijer Hrvatske

Andrej Plenković i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je već postigao svoj

politički maksimum su neupitni lideri u Hrvatskoj, odnosno Srbiji. Plenković koji još

uvijek nije stabilizirao svoju vlast u Hrvatskoj, vodi Hrvatsku u veoma zaoštrenim

regionalnim i međususjedskim odnosima, počevši od Slovenije, pa sve do BiH i

uvlačenja u priču o tzv. trećem hrvatskom entitetu u Bosni i Hercegovini. Pri tome se

ignorira činjenica, da je Hrvatska žrtvovala bosanskohercegovačke Hrvate, da bi kroz

vojno-policijsku akciju „Bljesak“ i „Oluja“uspostavila suverenitet na cjelokupnoj

teritoriji Republike Hrvatske. To je bila „cijena“ za rješavanje tzv. srpskog pitanja u

Hrvatskoj odnosno svođenje Srba na dekorativan broj u Hrvatskoj. To je bio dio šireg

međunarodnog konsenzusa, a tim konsenzusom je tadašnji predsjednik Republike

Hrvatske Franjo Tuđman žrtvovao bosanskohercegovačke Hrvate i zauvijek im

zapečatio sudbinu da žive u Bosni i Hercegovini i zatvorio mogućnost stvaranja bilo

kakvog etničkog entiteta (rezervata) za bh. Hrvate unutar države Bosne i

Hercegovine.

Vučić ima povijesnu šansu da Srbiju pokuša pretvoriti u državu demokracije, a ne

državu koja se i danas povezuje sa svim političkim nestabilnostima u regionu i šire,

počevši od BiH, Makedonije, Crne Gore, Kosova. Vučić zasigurno ne zaboravlja

veoma osjetljiva pitanja Vojvodine, Sandžaka, Preševske doline, istočne Srbije,

područja oko granice sa Bugarskom koji će najvjerovatnije doći na dnevni red, ali i da

će Srbija vrlo brzo biti okružena državama članicama NATO-a. Vučićeva pozicija je

otežana time što on i njegov režim imaju tešku hipoteku iz nedavne prošlosti

Vojislava Šešelja i Slobodana Miloševića. Zapad je mnogo toga naučio u

jugoslavenskoj krizi, a to je da političke vođe jedno govore, a drugo rade. Ilustrativan

primjer takvog ponašanja je bio Milošević, a Vučić je jedan od njegovih učenika

upravo i zbog toga je Vučić pod snažnim monitoringom Zapada, jer se njegovoj

političkoj retorici sve manje vjeruje.

Republika Hrvatska zbog svoje involviranosti u rat u BiH i procesa pred

Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Den Haagu svim

snagama trenutno komplicira međudržavne odnose sa Bosnom i Hercegovinom, ali i

sa Slovenijom zbog presude Arbitražnog suda u slučaju arbitraže o određivanju

granične linije između Slovenije i Hrvatske ne prihvaćajući odluku Arbitražnog suda

odnosno međunarodne norme i međunarodno pravo i tako dovodi u pitanje svoje

2granice, a možda i buduća pitanja u vezi sa Istrom, o čemu se već govorilo u

Evropskom parlamentu (EP) od strane italijanskih desničarskih stranaka. Plenković

bi mogao imati veoma važnu ulogu u podršci Zaevu i Republici Makedoniji na putu u

NATO i EU, ali i važnu ulogu u relaksiranju odnosa sa BiH. Na Zapadu još uvijek

smatraju, da premijer Plenković i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pružaju

snažnu podršku predsjedniku HDZ BiH i članu Predsjedništva BiH iz redova Hrvata

Draganu Čoviću (HDZBiH), koji tijesno sarađuje sa eksponentima velikosrpske i

ruske politike u BiH i koji smatra da se tzv. hrvatsko pitanje u BiH može riješiti bez

tzv. „Trećih“ odnosno Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda. Tijesna saradnja i model,

kojeg se drži Čović pokazuju prepoznatljivu (veliko)srpsku matricu, koja je bila

primijenjena na Kosovu, a koja je nudila rješenja za sva pitanja ali bez učešća

većinskog naroda Albanaca. Čović je ujedno talac tzv. generalskog lobija Hrvatskog

vijeća obrane (HVO) i dijela Hrvatske vojske (HV), koji su opterećeni hipotekama

kriminala, korupcije, a jedan dio njih i ratnim zločinima.

Analitičari smatraju da kroz daljnje (re)definiranje odnosa sa predsjednicom

Republike Hrvatske Kolindom Grabar-Kitarović, Plenković bi se mogao osloboditi i

drugih negativnih utjecaja koji dolaze iz ratne garniture HDZ-a i tako postati jedan od

europskih lidera. Glavni test u pokušaju uspostavljanja njegovog liderstva, kojeg

moraju prihvatiti EU i SAD biće Dragan Čovića, predsjednik HDZ BiH i član

Predsjedništva BiH, koji redovito i intenzivno radi na destabilizaciji prilika i

destrukciji BiH, dok se na drugoj strani pokušava predstaviti kao navodni promicatelj

europskih vrijednost.

Međutim, providnoj navodnoj proeuropskoj političkoj retorici Čovića govore

činjenice, jer su upravo ministri iz HDZBiH zajedno na temelju međustranačke

saradnje sa Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika

(SNSD) blokirali pristup BiH Transportnoj zajednici i uskratili BiH za oko 500

miliona EUR sredstava za infrastrukturu. Čović bi morao znati da nacionalizam,

šovinizam i fašizam nisu europske vrijednosti, koje su uz to podržane kriminalom,

korupcijom, a dijelom i ratnim zločinima. Posljednjim političkim djelovanjem

Plenković je pokazao da posjeduje samopouzdanje i političku oštrinu za

suprotstavljanje negativnim utjecajima u njegovom bližem političkom i ideološkom

okruženju.

Na podršci Zoranu Zaevu i Republici Makedoniji će se testirati svi regionalni lideri,

uključujući Vučića iz Srbije i Edi Ramu iz Albanije, a Grčka kao članica EU i NATO-

a će uskoro pronaći prijeko potrebni kompromis sa Republikom Makedonijom u

pogledu njenog imena i pristupa punopravnom članstvu NATO-a.

Upozorenje Vučiću!

3Analitičari smatraju da je posjeta premijera Zaeva Bosni i Hercegovini svojevrsni

možda i posljednji signal i putokaz Aleksandru Vučiću da se priključi i podrži put

Makedonije i BiH prema punopravnom članstvu u EU i NATO-u. Analitičari

upozoravaju da u određenim međunarodnim političkim krugovima postoji koncept,

da bi novim strategijskim dogovorom između SAD i Ruske federacije Srbija mogla

postati dio interesne sfere Ruske federacije kroz Organizaciju Ugovora o kolektivnoj

bezbjednosti (ODKB), čiji su članovi pored Rusije, Armenija, Bjelorusija, Kazahstan,

Kirgistan i Tadžikistan, a promatrači su Srbija i Afganistan. S tim u vezi, prema

pouzdanim informacijama u Briselu i Washingtonu, se već pripremaju određene

odluke koje su usmjerene na moduliranje Daytonskog sporazuma, posebno kada su u

pitanju paralelne specijalne veze država potpisnica Daytonskog sporazuma i njihovo

ukidanje odnosno jednostrano odricanje pojedinih država od paralelnih veza. Odluke

su prevashodno zbog Srbije i njenog otklona prema NATO-u i političke vezanosti sa

Rusijom.

Zabrinjava činjenica da Srpska pravoslavna crkva (SPC) odnosno vlasti Srbije i ove

godine nisu dozvolile najvišim predstavnicima Republike Makedonije da obilježe

2.avgust Dan državnosti Republike Makedonije u manastiru Sveti Prohor Pčinjski,

koji se nalazi na teritoriji Srbije i gdje je 2.avgusta 1944.godine održano zasjedanje

Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Makedonije (ASNOM) na kojem je

odlučeno da se osnuje makedonska država kao članica federalne Jugoslavije. Time

vlasti Srbije posredno šalju poruku da još uvijek dovode u pitanje državnost

Makedonije i identitet Makedonaca kao naroda.

Zaev, građani Makedonije i SDSM pokretači promjena u

regionu

Zoran Zaev sa svojim SDSM i građanima Makedonije već nekoliko godina predvodi

herojsku borbu protiv kriminala, korupcije, nacionalizma, šovinizma i fašizma.

„Ujedinjeni u različitosti“ i „Istina za Makedoniju“ bio je jedan od njihovih slogana sa

kojim su mobilizirali građane Makedonije različite etničke pripadnosti u

suprotstavljanju jednom od najokorjelijih i najomraženijih režima u Evropi.

Prioritet svih država u regionu je obnova i stabilizacija osnovnih stupova

demokratskih sistema, a prije svega jakog, nezavisnog i profesionalnog pravosuđa.

Analitičari naglašavaju da dolazak Zaeva u BiH pokreće i ponovno otvara „rak rane“

balkanskih država, a to je korumpirano i (ne)zavisno pravosuđe, prioritetno za

Republiku Makedoniju.

Ukoliko se Zaev uz podršku i pomoć SAD i EU izbori za neovisno pravosuđe i državnu

upravu, a zahtjeva se hitna akcija, onda i pravosuđe drugih država, posebno u BiH se

mora konstituirati i djelovati u skladu sa europskim principima. Nažalost, sadašnje

stanje u pravosuđu BiH je u rukama nekolicine nacionalističkih aparatčika

4stacioniranih u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV), kao produženih ruku

lokalne politike, a na čelu sa predsjednikom VSTV Milanom Tegeltijom i

novoizabranim predsjednikom Suda BiH Rankom Debevecom kao Dodikovim

kadrom i v.d.glavne tužiteljice BiH Gordanom Tadić kao Čovićevim kadrom što

predstavlja dodatno ohrabrenje za Dodika i Čovića da nastave realizaciju svojih

politika i međusobnih dogovora.

Analitičari upozoravaju da će Makedonija i Bosna i Hercegovina morati uskoro

pristupiti reformskim agendama, jer je međunarodna zajednica detaljno upoznata da

se u nabrojanim državama i Republici Srbiji pokušava uspostaviti pravosudni sistem

sličan bivšem rigidnom komunističkom sistemu kada se upravljalo iz komunističkih

centrala.

Zajednički nastup Makedonije i BiH u budućnosti će se podrazumijevati. Zoran Zaev

je šansa ne samo za dobronamjerne, nego i za one koji žele svoju politiku promijeniti

ili je uskladiti sa općim civilizacijskim normama i koji svojim državama i građanima

bez obzira na etničku pripadnost žele prosperitet, kao što je nedavno napisano u

jednom novinarskom članku u BiH „Zoran Zaev je svjetlo na kraju tunela“.

Ljubljana, 29. juli/srpanj 2017

Međunarodni institut za bliskoistočne i

balkanske studije (IFIMES) – Ljubljana

Direktor:

Bakhtyar Aljaf

U organizaciji Ambasade BiH u Londonu, Britanske ambasade u Sarajevu i DMA (Developing Markets Associates Agency), 19. septembra će u glavnom gradu Velike Britanije biti održan 2. forum trgovine i ulaganja Velike Britanije i Bosne i Hercegovine (UK-Bosnia & Herzegovina Trade & Investment Forum).

Inače, ova biznis sesija plod je nedavne posjete ministra vanjskih poslova Velike Britanije Borisa Johnsona Bosni i Hercegovini, kada je s premijerom Bosne i Hercegovine Denisom Zvizdićem dogovoreno održavanje ove investicione konferencije. Organizatori su već napravili okvirni program Foruma, a informaciju više agenciji BHDINFODESK iz Birminghama, dao je strateški partner na projektu naš biznismen iz Engleske Fahrudin Kešić, vlasnik Advantage Business Group: “Domaćini konferencije već su napravili i preliminarni program Foruma kojim je predviđeno obraćanje i učešće najviših zvaničnika obje države na Forumu. Nakon toga, konferencija se nastavlja u tri odvojene tematske sesije koje će pokriti mogućnosti investiranja u infrastrukturu i energetiku, potom u proizvodnju u oblasti autoindustrije i obrade metala i drveta, te na kraju u proizvodnju organske hrane i turizma. U okviru svake sesije biznismeni i potencijalni ulagači imat će priliku razgovarati o predloženim investicionim projektima. Sudeći po ozbiljnosti kojom se pristupilo realizaciji ovog projekta, siguran sam da će konferencija biti održana na izuzetno visokom nivou i da će veliki broj kompanija iz Bosne i Hercegovine iskoristiti priliku da u centru svjetske finansijske moći prezentuje svoje projekte i pronađe potencijalne investitore za ulaganje u Bosnu i Hercegovinu.”

 

Zainteresirane kompanije iz Bosne i Hercegovine za učesće na Biznis forumu mogu se prijaviti posredstvom web stranice naše ambasade u Londonu http://bhembassy.co.uk/images/BH-Flyer.pdf ili direktno kod organizatora DMA na linku http://www.developingmarkets.com/upcoming-events/dma-bosnia-herzegovina-trade-investment-forum

 

Tekst i foto:

BHDINFODESK – Birmingham

Karijera bosanskohercegovačkog fudbalera , Elvira Ibiševića (19), je i dalje u uzlaznoj putanji, naime svojim idličnim igrama polahko skreće pažnju “soccer” stručnjaka u Americi. Ibišević trenutno nastupa za University of Nebraska Omaha, za koji je na nedavnoj utakmici protiv Virginije Tech postigao najbrži hat-trick u NCAA Diviziji 1, za to mu je trebalo samo 11 minuta. Naravno uslijedila je nagrada i odmah je proglašen igračem sedmice. Za BHDINFODESK mlađi Ibišević nam je rekao: Izuzetno sam zadovoljan sezonom u mom klubu University of Nebraska Omaha , imamo dobre uslove za rad i mogućnost daljeg napredovanja. Ove godine mi ide zaista dobro podesio sam nišanske sprave i po uzoru na rođaka Vedu svaku šansu pretvaram u gol. Iskreno rečeno, nadam se prelasku u Evropu, gdje bih sigurno još više napredovao i konkurisao za dres reprenzentacije Bosne i Hercegovine.” Inače Elvir Ibišević je odigrao pet utakmica za U17 reprenzentaciju SAD, prošle godine zajedno sa jos 12 mladih igrača iz Amerike bio je u kampu reprenzentacije Bosne i Hercegovine u Zenici, nažalost iako je ostavio odličan utisak, još uvijek zvanični poziv za nastup u nekoj od mlađih reprenzentativnih selekcija nije stigao na njegovu adresu.

Pogledajte najbrži hat-trick u NCAA Diviziji 1. SAD, koji je postigao Elvir Ibišević. https://www.youtube.com/watch?v=Gu6YQPMJJ10

Pripremio: BHDINFODESK

Proteklog vikenda uspješno je okončan desetodnevni SARAJEVO BALKAN SOCCER CAMP, ovaj fudbalski talent šou, kako su ga mnogi nazvali, bio je namijenjen fudbalerima koji se žele profesionalno angažovati u timovima s područja Balkana. Organizatori kampa bili RD Sports Agency iz Sarajeva, u saradnji sa svojim poslovnim partnerom US Soccer Education iz Denvera.

Nakon deset dana napornog rada i pet odigranih probnih utakmica, umornog šefa kampa Murata Alibašića trenera iz Denvera pitali smo za kratku inventuru kampa: “Prije svega želim da se zahvalim svim učesnicima, njihovim roditeljima, trenerima, zvaničnim licima iz sportskog centra Koševo, fudbalskim timovima sa kojima smo igrali probne utakmice, sudijama, mnogobrojnim skautima i trenerima, medijima koji su popratili dešavanja na kampu i naravno kolegama iz RD Sports Agency bez kojih ovaj kamp ne bi imao smisla. Tridesetak mladih perspektivnih igrača imalo je šansu da se pokažu pred brojnim menadžerima i skautima koji su svakodnevno posjećivali tribine pomoćnog stadiona Koševo i pomno mjerkali svakog momka. Bilans BALKAN SOCCER CAMPA je impresivan, tako je 20-godišnji Zackary Snider iz SAD potpisao ugovor sa prvoligašem Iskrom iz Bugojna, centarfor Fahrudin Dervišević prvo ime kampa , za čije usluge je zainteresovano nekoliko velikih klubova, od subote je na probnom radu u Mladost Doboj Kakanj. Ahmed Ramović talentovani 16-godišnjak od juče u dresu Željezničara, njegov vršnjaci Eldin Muhić golman koji živi u Americi preselio se na Koševo a Luka Nedić napadač koji je bio u fokusu mnogobrojnih klubova iz regiona je na probnom radu Crvenoj Zvezdi iz Beograda, Put Konjica na probu u redove federalnog prvoligaša Igmana otišli su Benjamin Šetkić, Joseph Fury, i Mario Marić. Braća Hamza i Ahmed Teodosić od ponedeljka su na probi u Čeliku iz Zenice Na kraju svim momcima učesnicima kampa želimo puno zdravlja sreće i uspjeha u nastavku karijere.”

BHDINFODESK

U Albaniji će se 25.juna 2017.godine održati deveti parlamentarni izbori od pada komunističkog režima Envera Hoxhe 1991.godine. Iako su izbori bili prvobitno raspisani za 18.juni 2017.godine zbog bojkota opozicije postignut je dogovor između aktualnog premijera i predsjednika Socijalističke stranke (PS) Edija Rame i predsjednika opozicijske Demokratske stranke (PD) Lulzima Bashe, da se izbori pomjere i održe 25.juna 2017. Opozicija je već od februara 2017 bojkotirala rad albanskog parlamenta. Napokon je 18.maja 2017 postignut dogovora između vlasti i opozicije, posredovanjem EU i prvenstveno SAD, kojim su parlamentarni izbori pomjereni sa 18.juna na 25.juni 2017. Suština dogovora je, da je opoziciji odnosno Demokratskoj stranci dodijeljeno sedam ministarskih mjesta u „tehničkoj“ Vladi, kako bi opozicija imala uvid i kontrolu nad izborima i izbornim procesom. Tako je opozicija dobila „tehničkog“ potpredsjednika vlade i šest ministara, od kojih je najvažniji ministar unutrašnjih poslova, a iz redova opozicije su ministri pravosuđa, finansija, zdravlja, obrazovanja i socijalne politike. Rama je mjesec dana pred izbore ključne resore prepustio opoziciji. Pored ministarskih mjesta opozicija je dobila svoje ljude i na čelu pet važnih državnih agencija i uprava – za distribuciju energije, katastar, legalizaciju imovine i urbanizam, ruralni razvoj i upravu za zatvore.

Na parlamentarnim izborima bira se 140 članova parlamenta u 12 višečlanih izbornih jedinica prema proporcionalnoj zastupljenosti zatvorenih lista sa izbornim pragom od 3% za stranke i 5% za koalicije. Demografske promjene dovele su do promjena u broju zastupničkih mjesta u pojedinim izbornima jedinicama. Tako se npr. u izbornoj jedinici Tirana biraju 34 zastupnika, Fier 16 zastupnika, Elabasan 14, dok u Kukës samo tri zastupnika. Demokratska stranka je na lokalnim izborima 2015.godine izgubila Tiranu kao svoje posljednje veće uporište, a poslije je počela gubiti i svoja tradicionalna uporišta na sjeveru Albanije.

LSI PONOVNO KLJUČAN ZA SASTAV NOVE ALBANSKE VLADE?

Na predstojećim parlamentarnim izborima ponovno će se suočiti dvije vodeće koalicije predvođene Socijalističkom strankom (PS) i aktualnim premijerom Edijem Ramom i opozicijskom Demokratskom strankom (PD) Lulzima Bashe. Pored dvije velike koalicije tu je i Pokret za Socijalističku integraciju (LSI) Petrita Vasilija, koji će ponovno predstavljati „jezičak na vagi“ prilikom sastavljanja nove albanske Vlade. Šanse za ulazak u parlament imaju još Stranka za pravdu, integraciju i jedinstvo (PDIU - Partia Drejtësi, Integrim dhe Unitet) predvođena Shpëtim Idrizijem te dvije nove političke stranke Libra, koju vodi predvođena Ben Blushi i Stranka izazov za Albaniju (Sfida për Shqipërinë), koju vodi Hektor Ruci.

Međunarodni institut IFIMES smatra, da na polariziranoj političkoj sceni Albanije dominiraju dvije političke stranke: Socijalistička stranka (PS) i Demokratska stranka (PD), dok je treća veća stranka u Albaniji Pokret za socijalističku integraciju (LSI) ujedno politički subjekt bez kojeg vjerovatno neće biti moguće sastaviti novu albansku Vladu izuzev ako ne bi došlo do tzv. velike koalicije između PS i PD. Analitičari naglašavaju, da je uloga lidera LSI Ilira Mete, kao iskusnog političara bila ključna u izgradnji pozitivnog i progresivnog imidža Albanije u proteklih deset godina u EU i svijetu. Edi Rama i Lulzim Basha nemaju ni političko ni moralno pravo da taj imidž ruše.

Socijalistički pokret za integraciju (LSI) dosada je vodio Ilir Meta, koji je nedavno izabran za novog predsjednika Republike Albanije.

Prema ocjenama analitičara, izbor Ilira Mete za predsjednika Albanije predstavlja jedan od najboljih poteza aktualne vlasti predvođene premijerom Edijom Ramom. Meta je najiskusniji albanski političar, dok je Albin Kurti (LVV) najperspektivniji političar u albanskom etničkom korpusu.

Predstojeći parlamentarni izbori su prvi izbori poslije ulaska Albanije u punopravno članstvo u NATO i poslije dobivanja statusa države kandidata za članstvo u EU. EU i SAD snažno insistiraju na provođenju fer i poštenih izbora.

RAMA POD PRIJETNJOM „ŽUTOG KARTONA“

Rezultati predizbornih anketa u Albaniji ne pokazuju uvijek vjerodostojne pokazatelje raspoloženja biračkog tijela u odnosu na dan izbora. Međutim, rezultati anketa se upotrebljavaju kao osnova za određivanje izbornih strategija i vođenje rasprava i analiza o tim rezultatima.

Međunarodni institut IFIMES tektonsku promjenu podrške biračkog tijela u korist lijevih političkih opcija vidi u slijedećim razlozima: 1) Demokratska stranka je osam godina bila na vlasti i vladala je samovoljom i uništenom ekonomijom; 2)

3

Socijalističke stranka je daleko intenzivnija na terenu sa korištenjem modernije političke retorike; 3) Socijalistička stranka je modernizirala politički rječnik posebno poslije dobivanja statusa kandidata za članstvo u EU 2014.godine sa naglaskom na ubrzanom putu ka članstvu u EU; 4) Demokratska stranka ima brojne hipoteke iz prošlosti od kojih i hipoteku lažiranja izbora; 5) Aktualna vlast nastavlja, da koristi metode Salija Berishe i nacionalističku retoriku kao što je navodno ujedinjenje sa Kosovom što Albaniju udaljava od članstva u EU; 6) Aktualna vlast pokušala je da ukrade institucije albanske države i zbog toga je došlo do masovnih protesta u maju 2017 i tako je stvoreno dodatno nepovjerenje među biračima; 7) Najveće negativno iznenađenje je lider PS Edi Rama koji se okrenuo nacionalizmu i navodnom povezivanju albanskih etničkih prostora u jednu državu. Ne smije se zaboraviti činjenica da je Albanija punopravna članica NATO-a i da za njen suverenitet garantira NATO, dok je u ustavu Kosova jasno zapisano, da nije moguće pripajanje odnosno ujedinjenje Republike Kosovo sa nekom drugom državom pa ni sa Albanijom. Kao što je jasan stav pobjednika izbora na Kosovu Albina Kurtija (LVV) da neće dozvoliti entitetizaciju Kosova, isto treba da važi i za Makedoniju, čijoj unutrašnjoj stabilizaciji prilika su značajno doprinijeli Albanci i njihovi politički lideri.

Poslije četiri godine na čelu albanske vlade, kako kaže raspoloženje birača, albanski glasači i jedan dio međunarodne zajednice spremni su da aktualnom predsjedniku Vlade i lideru PS Ediju Rami zbog njegove neprimjerene retorike i pojedinih poteza dodijele „žuti karton“ ali ne i Socijalističkoj stranci.

JOŠ UVIJEK VEĆINA BIRAČA OKRENUTA KA LJEVICI

Atmosfera u Albaniji pred predstojeće parlamentarne izbore još uvijek nije u duhu potrebe po smjeni vlasti. To potvrđuju i istraživanja javnog mnijenja provedena u proteklom periodu. Tako, prema istraživanjima, Socijalistička stranka pojedinačno bi osvojila najviše glasova, ali ne toliko da bi mogla sama formirati Vladu. Demokratska stranka zaostaje za Socijalističkom strankom, dok je na trećem mjestu Pokret za socijalističku integraciju (LSI). Da je taj trend realan pokazuje još jedno drugo međunarodno istraživanje javnog mnijenja, koje predviđa pobjedu Socijalista. Edi Rama kao i Sali Berisha predstavlja neku vrstu političkog fenomena i kontraverzi. Za razliku od Albanaca u Albaniji, koji su umorni od Rame i Berishe i njihovih politika, Albanci na Kosovu i u Makedoniji, imaju pozitivno mišljenje o njima. Kada bi oni glasali vjerojatno bi izborni rezultat u Albaniji bio potpuno drugačiji, ali oni ne glasaju. Berisha je bio svjestan te činjenice i zato je pokušao da promijeni zakon o državljanstvu, prema kojem bi svaki etnički Albanac, nezavisno gdje se rodio i gdje živi imao pravo steći albansko državljanstvo, a sa time i pravo glasa. Tadašnji pokušaj promjene zakona o državljanstvu nije posljedica Berishine brige prema Albancima, koji žive izvan Albanije nego pokušaj da osigura dovoljan broj birača za ostanak na vlasti što mu nije uspjelo. Taj pokušaj je propao, jer nije dobio dovoljnu podršku.

4

Edi Rama je u opoziciji potpuno rebrendirao Socijaliste u modernu evropsku ljevicu, i programski i ideološki. Oporavak ekonomije, obnova društva, povratak demokracije i integracija u Evropu su četiri ključna stuba programa socijalista, koji se albanskim biračima čine odličnim i prihvatljivim. Pomake je uspio napraviti u prve dvije godine premijerskog mandata i tada je bio premijer koji je mnogo obećavao. Pored dobrog programa, Socijalisti su ponudili i na listi kandidata za poslanike, kombinaciju iskustva i mladosti. Taj početni zanos se izgubio i Edi Rama se sve više povezuje sa „kanabizacijom Albanije“ i cvjetanju organiziranog kriminala i narko biznisa, dok premijer Rama skreće pažnju javnosti o tih tema okretanjem ka nacionalizmu i nacionalističkoj retorici.

PITANJE TZV. VELIKE ALBANIJE

Aktualni predsjednik albanske vlade Edi Rama posljednjih nekoliko mjeseci upotrebljava nacionalističku retoriku usmjerenu ka stvaranju tzv. „velike Albanije“ što je izazvalo reakcije u albanskom susjedstvu i zabrinutost vlada u okruženju posebno onih država u kojima živi albanska zajednica. Isto je na proteklim parlamentarnim izborima radio tadašnji albanski premijer Sali Berisha, koji je govorio o ujedinjenju Albanije sa Kosovom.

U javnom diskursu počelo se otvoreno govoriti o ujedinjenu sa Kosovom. Albanska država do sada nije imala svojih velikodržavnih projekata. Očito je Edi Rama u svojim posljednjim pokušajima da ostane na vlasti iskoristio duhove Pan-Albanizma kao što je Sali Berisha (zlo)upotrijebio proslavu obilježavanja 100 godina albanske državnosti novembra 2012.godine. Takva retorika šteti albanskim nacionalnim interesima.

Rama se igra izjavama o ideji ujedinjenja sa Kosovom, čime rizikuje da izazove Srbiju i ponovo otvori Pandorinu kutiju balkanskih nacionalizama. Nacionalistička karta na koju je zaigrao Rama ne obazirući se na posljedice u regiji veoma je opasna. Makedonski političari žale se na njegovo miješanje u unutrašnje stvari Makedonije i podsticanje etničkih napetosti ohrabrivanjem albanske zajednice da stalno postavlja nove zahtjeve. Ukoliko bi zagovornici ideje o velikoj Albaniji dobili odriješene ruke, zasigurno bi mogli uslijediti zahtjevi za „velikom Srbijom“ i „velikom Hrvatskom“, što bi moglo da izazove nove regionalne napetosti i sukobe koji bi možda mogli biti i teži od ratova iz devedesetih godina prošlog stoljeća.

Zvanični Washington upozorio je „političke stranke i lidere da se koncentriraju na ono što je važno, a to je euroatlantska integracija“ Albanije. Albanija kao članica NATO-a mora zaboraviti na eventualne velikodržavne projekte, dok Kosovo u svom ustavu ima zapisano da se ne može priključiti nekoj drugoj državi.

5

Nova vlada umjesto da se bavi tzv. velikom Albanijom morat će stvoriti bolji poslovni ambijent za ulaganja privatnog sektora. Brojni imovinsko-pravni odnosi su neriješeni, slabo je provođenje vladavine zakona, raširen je kriminal i korupcija te nerazvijena infrastruktura po državi.

Analitičari smatraju, da Edi Rama Albaniju generalno vodi u pogrešnom smjeru, prije svega zbog slabih ekonomskih uvjeta, koji se očitavaju u visokoj stopi nezaposlenosti, porastu troškova života, niskim platama i malim penzijama, koje ne omogućavaju život dostojan čovjeka.

ALBANIJA SE MORA OKRENUTI BUDUĆNOSTI

Politička mapa zemalja jugoistočne Evrope u posljednjih godinu dana polako se mijenja od političke desnice ka političkoj ljevici.

Prema podacima State Departmenta proizvodnja marihuane u Albaniji je prošle godine povećana za pet puta. Privlačnost trgovine narkoticima je u stalnom porastu. Premijer Rama nije uspio da osigura novih 300.000 radnih mjesta koje je obećao pred prošle parlamentarne izbore, a uzgajanje kanabisa nudi veliku finansijsku korist onima koji nemaju druge mogućnosti, dok na drugoj strani albanska država ne nudi nove mogućnosti svojim građanima. Prema procjenama trgovina drogom dostigla je nivo skoro polovine bruto domaćeg proizvoda.

Rama nije više favorit Zapada, jer petostruko povećanja prinosa marihuane nije rezultat sa kojim se može pohvaliti. Rama je izrekao i brojne žestoke kritike tokom izborne kampanje u SAD na račun Donalda Trumpa i izrazio nedvosmislenu podršku Hillary Clinton. Parlamentarni izbori će pokazati da li će Basha znati da iskoristi sve slabosti Rame i postati novi albanski vođa. Međutim, ko će biti novi albanski vođa u mnogo čemu zavisit će od Pokreta za socijalističku integraciju (LSI), od čije podrške će zavisiti ko će formirati novu albansku vladu.

Analitičari smatraju, da bi se nova albanska vlada poslije dobivanje statusa države kandidata za EU 2014.godine trebala usmjeriti na ubrzano ispunjenje uvjeta za punopravno članstvo u EU i intenzivirati borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije te povećanje pravnih standarda kako bi privukla strane i domaće investitore, a ne na kritiziranje međunarodnih faktora i okretanjem ka nacionalizmu i narko biznisu.

Ljubljana, 21. juni/lipanj 2017

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) – Ljubljana

Republika Srbija odnosno njen predsednik Aleksandar Vučić (SNS-Srpska napredna stranka) i ministar spoljnih poslova Ivica Dačić (SPS-Socijalistička partija Srbije) ponovno su u fokusu regionalnih događanja. Nedavno je predsednik Srbije Vučić pokrenuo inicijativu o unutrašnjem dijalogu o Kosovu, a neposredno posle toga usledile su mere povlačenja kompletnog osoblja Ambasade Republike Srbije iz Skopja. Navodni razlog za povlačenje kompletnog osoblja Ambasade Srbije iz Skopja na konsultacije u Beograd, što predstavlja presedan u bilateralnim dilomatskim odnosima, je nedvosmisleno konstatovano pojačano ofanzivno obaveštajno delovanje Republike Makedonije protiv organa i institucija Srbije u kojeg je uključen i strani faktor.

 

Nezvanično se smatra, da je povlačenje osoblja Ambasade Srbije iz Skopja na konsultacije usledilo zbog navodno moguće podrške Makedonije članstvu Kosova u UNESCO. Kosovo zasada nije ni podnelo aplikaciju za članstvo u toj organizaciji, jer nije ispunilo dva potrebna uslova, a to je donošenje Zakona o verskim slobodama i Zakona o kulturnom nasleđu. Zašto je Srbija priznala Makedoniju tek 1996.godine? Nedavna istorija dve države, Republike Srbije i Republike Makedonije, uprkos stalnim ponavljanjima dvojca Vučić - Dačić, da se radi o prijateljskim državama i o bliskosti dva naroda predstavljaju samo političku frazu. Srbija je uspostavila bilateralne diplomatske odnose sa Makedonijom tek 8.aprila 1996.godine, kada je Makedoniju do tada priznalo više od 80-tak drugih država. Neizbežno je pitanje zašto je Srbija priznala Makedoniju tek 1996.godine ako se radi o prijateljskoj i veoma bliskoj državi/narodu? Raspad SFRJ započeo je ratom u Sloveniji, Hrvatskoj i kasnije u Bosni i Hercegovini. Režim Slobodana Miloševića (SPS) smatra se najodgovornijim za rasplet jugoslovenske krize i vođenje proteklih ratova na teritoriji bivše SFRJ. To je nedvosmisleno u svojim presudama potvrdio i Međunarodni krivični sud za bivšu 2 Jugoslaviju (ICTY) u Haagu.

 

(Veliko)srpski državni projekat u realizaciji Miloševićevog režima i učestvovanje Jugoslovenske narodne armije (JNA) nadahnut Memorandumom Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) radio je na stvaranju tzv. srpskih paradržava odnosno „krnje Jugoslavije“. Tako je u Republici Hrvatskoj stvorena tzv. Republika Srpska Krajina, dok je na delu teritorije Bosne i Hercegovine stvorena samoproglašena Republika Srpska. Miloševićev režim smatrao je, da je potrebno stvoriti novu državu na temelju (veliko)srpskog državnog projekta, koji bi pored Srbije i Crne Gore, činili tzv. Republika Srpska Krajina i tzv. Republika Srpska. U tim planovima neizostavna je bila i Makedonija na koju se računalo kao na tradicionalnu srpsku zemlju (vardarska Makedonija). Pošto je (veliko)srpski državni projekat doživio fijasko u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini je delomično realizovan kroz priznavanje entiteta Republika Srpska kao dela unutrašnje ustavne strukture države Bosne i Hercegovine, zvanični Beograd je shvatio da su time propali i njegovi planovi sa Makedonijom, kao budućim delom nove (veliko)srpske države.

 

To su razlozi zašto je Srbija tek 1996.godine naknadno priznala Republiku Makedoniju. Uloga Srbije u događajima 27.aprila 2017 U makedonskom parlamentu (Sobranje) 27.aprila 2017.godine došlo je do nasilnog upada „nepoznatih lica“ pristalica VMRO-DPMNE, koji su navodno bili nezadovoljni izborom makedonskog Albanca Talata Xhaferija (DUI) za predsednika Sobranja. Tada je došlo do nasilja u kojima je, između ostalih, povređen Zoran Zaev (SDSM), premijerski kandidat i predsednik Socijaldemokratskog saveza Makedonije.

 

Za razumevanje srpsko-makedonskih odnosa važna je činjenica da je Aleksandar Vučić imao tesnu saradnju sa Nikolom Gruevskim (VMRO-DPMNE), jer su obe stranke SNS i VMRO-DPMNE desničarske, konzervativne i u mnogim aspektima nacionalističke i autokratske stranke. Gruevski je nekada bio savetnik Vlade Srbije i duboko je involviran sa strukturama u Beogradu. Režim Gruevskog odgovoran je za kriminal i korupciju enormnih razmera (smatra se da je preko 5 milijardi € nezakonito iznešeno iz države) te za nezakonito prisluškivanje 25.000 lica, što je podstaklo građane na masovne demonstracije protiv njegovog režima, kojeg su snažno podržavali Beograd ali i Rusija. Srbija je želela zadržati svoj uticaj u Makedoniji, a istovremeno pokušati sprečiti ulazak Makedonije u punopravno članstvo NATO-a, što je ujedno i srpski i ruski interes.

 

Zbog toga je u Makedoniji instalirana snažna srpska obaveštajna mreža, koja je vršila usluge i za treće države. Ne iznenađuje činjenica da je upravo u Sobranju 27.aprila 2017.godine za vreme nereda i nasilja primećen i bivši zamenik direktora Bezbedonosno informativne agencije Srbije (BIA) Goran Živaljević, sada u funkciji savetnika u Ambasadi Srbije u Skopju. Bezbezbedonosno-obaveštajni stručnjaci, smatraju da je u dešavanja u Sobranju bila aktivno uključena srpska obaveštajna služba, koja je vršila usluge i za treću državu. 3 Formiranjem nove Vlade Republike Makedonije 31.maja 2017 započeta je nova epoha, koja ima jasnu evroatlantsku perspektivu države Makedonije. Po svemu sudeći Makedonija treba da postane 3o.članica NATO-a što nije u interesu Srbije i Rusije. U međuvremenu je došlo do razotkrivanja i demontaže srpske obaveštajne mreže u Makedoniji što je ubrzalo aktivnosti Srbije, da plasira optužbe usmerene protiv Republike Makedonije za njeno navodno obaveštajno delovanje protiv Srbije i njenih institucija, a ustvari radi se o suprotnom. Srbija je u obračun protiv Makedonije krenula sa taktikom „napad je najbolja odbrana“.

 

Unutrašnji dijalog za unutrašnju ali i spoljnu upotrebu Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokrenuo je inicijativu za pokretanje unutrašnjeg dijaloga o Kosovu. Radi se o poprilično nejasnoj inicijativi, jer država Srbija ima svoje institucije. Dijalog i sve aktivnosti o državnim pitanjima trebaju se voditi unutar institucije sistema i kroz institucionalno delovanje Republike Srbije. Kada je reč o unutrašnjem dijalogu očito je da predsednik Vučić želi podeliti odnosno skinuti odgovornost sa sebe kada je u pitanju Kosovo, jer otvaranje dijaloga o Kosovu neminovno otvora i dijalog o položaju Albanaca u Preševskoj dolini (Preševo, Medveđa, Bujanovac) i njihovom statusu. Dijalog između zvaničnog Beograda i Prištine vodi se skoro već pet godina pod pokroviteljstvom EU.

 

Neki rezultati su postignuti, međutim dijalog Vučič i njegov kosovski kolega Hashim Thaçi koriste i odugovlače kako bi se utvrdili i/ili održali na vlasti. Zbog toga su nedavno samoinicijativno u dogovoru dijalog preneli na nivo predsednika država umesto da to rade premijeri i Vlade, jer se uglavnom radi o pitanjima i problemima, koja su u ingerenciji Vlada. Aktivnosti Vučića i Thaçija usmerene su na pokušaj sprečavanje dolaska na vlast Pokreta Samoopredeljenje (LVV) i Albina Kurtija za premijera Kosova. Zbog toga su u igru uz pomoć Rusije uključili Behgjeta Pacollija (ARK), kontraverznog biznismena i predsednika političke stranke, koja ima svega četiri poslanika u kosovskom parlamentu, da prestupi u tabor koalicije PAN, koja je pod kontrolom Thaçija i da tako Ramush Haradinaj (AAK) postane premijer iako njegova politička stranka ima svega 10 poslanika u 120-članskom kosovskom parlamentu. Kome smeta Zoran Zaev? Izbor Zorana Zaeva za predsednika Vlade Republike Makedonije predstavlja novi zamah Makedoniji ka ubrzanom članstvu u NATO, a kasnije i EU.

 

Zaev je sa svojim novim pristupom vođenja politike i države postao nadahnuće za napredak ne samo Makedonije nego i političko osveženje i nada za celi region. Razlika između Vučića, Dačića i Zaeva je u tome što Zaev vodi otvorenu, kosmopolitsku, dobronamernu i dobrosusedsku politiku, koja nije opterećena hipotekama prošlosti za razliku od 4 Vučića koji ima hipoteku Vojislava Šešelja (SRS) i Dačića sa hipotekom Slobodana Miloševića (SPS). Pristup, kojeg koristi Zaev je dijametralno suprotan pristupu Vučića i Dačića. Naime, dvojac Vučić- Dačić sebe pokušavaju predstaviti kao vodeće regionalne lidere, koji garantuju stabilnost i mir u regionu. To je samo delimično tačno, jer način na koji to ostvaruju je razotkriven. Vučić i Dačić konstantno produciraju probleme i krize te se pojavljuju kao rešioci i gasioci tih problema i tako na takav način sebi obezbeđuju status regionalnih lidera. Produciranjem problema odnosno kriza i potom njihovog rešavanja oni od objekta postaju subjekt. To je poznata taktika Slobodana Miloševića iz 90-tih godina prošlog veka, koja je doživela fijasko i koja se više ne može nigde prodati, a kamo li na Zapadu. Ostaje nejasno zašto je Vučić pokleknuo pred Dačićem, koji je protivnik ulaska Srbije ali i Makedonije i Bosne i i Hercegovine u NATO, a ujedno je i protivnik ulaska Srbije u članstvo EU.

 

Predsednik Vučić je osoba, koja na kraju plaća račune za delovanje Dačića, Aleksandra Vulina, Marka Đurića i drugih jastrebova iz svog tabora, jer se javnost teško može oteti utisku da iza takvih politika ne stoji sam Vučić. Poličko-kriminalne, šovinističke, nacionalističke i profašističke snage u regionu teško prihvataju činjenicu da je Zaev uspeo u Makedoniji okupiti široku koaliciju političkih stranaka, ali i građana različite etničke, verske i političke pripadnosti, koji su ujedinjeni u različitostima za bolju Makedoniju. Većina političkih lidera na Balkanu svoju politiku temelje na etnicitetu, nacionalizmu, šovinizmu do drugih i različitih, a kvalitet Zaevove politike je upravo u suprotnome što predstavlja novi kvalitet na političkoj sceni i podsticaj za stvaranje širokog građanskog fronta za promene na bolje u drugim državama regiona. Balkanski teatar zvani „Aleksandar Vučić“ Aleksandar Vučić sve više postaje otvoreno prvorazredno pitanje ali i problem za međunarodne zvaničnike.

 

Zapad je se mnogo toga naučio na Zapadnom Balkanu 90- tih godina prošlog veka. Od Slobodana Miloševića su naučili da jedno govori, drugo misli, a treće radi. Značajan broj ključnih evropskih i svetskih lidera je uz pomoć svojih obaveštajnih službi shvatio, da je Vučić nekadašnji Miloševićev pristup još dodatno sofisticirao i nadgradio. Zbog toga su svesni svoje odgovornosti pred domaćim javnostima, ali i zbog svog kredibiliteta i kredibiliteta svojih politika, da moraju pod dodatnu lupu staviti Vučića i njegovu politiku, koja sve više postaje faktor destabilizacije regiona. Od evropskih lidera najveća odgovornost je na nemačkoj kancelarki Angeli Merkel (CDU), koja troši novac nemačkih poreskih obveznika u Srbiji, a zauzvrat joj se kao bumerang zbog podrške Vučiću vraća destabilizacija Zapadnog Balkana. Još jedan politički paradoks je vezan za Vučića, naime, još uvek je kao predsednik Republike Srbije istovremeno i predsednik Srpke napredne stranke (SNS) što dovodi u pitanje njegov demokratski kapacitet.

 

Vučić je suspendovao 5 demokratiju u Srbiji, koju je pretvorio u društvo jednog lica, a premijerku Srbije Anu Brnabić i njenu ulogu derogirao na nivo „političke ikebane“. To se pokazalo i na primeru produciranja krize u Makedoniji i obavljenom telefonskom razgovoru predsednika Srbije Vučića sa premijerom Makedonije Zaevim. Gde je u svim tim dešavanjima i razgovorima premijerka Srbije Brnabić, koja bi trebala da razgovara sa svojim kolegom premijerom Makedonije, a ne Vučić kao predsednik države, koji ima ceremonijalne ovlasti. Istorija se u Srbiji ponavlja, jer je tadašnji predsednik Srbije Boris Tadić (DS), neustavno uveo predsednički sistem, a premijeru Srbije dodeljena je dekorativna uloga. Na isti način neustavno je to uradio predsednik Vučić. Srbija je uključena u brojne aktivnosti, koje doprinose destabilizaciji pojedinih država i regiona Zapadnog Balkana.

 

Poznato je, da je Srbija uključena u podršku opoziciji u Crnoj Gori, čiji je jedan deo pokušao izvesti državni udar u oktobru 2016.godine i svrgnuti sa vlasti Mila Đukanovića (DPS). Takođe poznata je podrška Vučića Miloradu Dodiku (SNSD) i njegovoj politici, koja ugrožava teritorijalni integritet i stabilnost i mir u Bosni i Hercegovini i regionu. Uloga Srbije u dešavanjima u Makedoniji je najaktuelnija i može producirati duboku krizu u regionu. Analitičari smatraju, da je provođenje političkog mobinga nad vlastima u Makedoniji deo strategije, kojom bi se pored navodno već postojeće albanske opasnosti dodala i izmišljena makedonska opasnost Srbiji odnosno stvorio ambijent, koji bi opravdao dodeljivanje diplomatskog statusa srpsko-ruskom humanitarnom centru u Nišu, koji bi uskoro mogao zvanično postati prva ruska vojna baza na teritoriji Srbije.

 

Pri tome glavnu ulogu ima Dačić. Destabilizacijom Makedonije pokušava se svrgnuti demokratski izabrana vlast, jer će se u Makedoniji 15.oktobra 2017 održati lokalni izbori, a stvaranjem zategnute atmosfere i haosa pomoglo bi se i Nikoli Gruevskom i VMRO-DPMNE, da ponovno dođu na vlast odnosno da na predstojećim lokalnim izborima aktuelna vlast, iako je SDSM favorit, izgubi legitimitet i da se ponovno odgodi i/ili čak spreči ulazak Makedonije u NATO. Analitičari smatraju, da regionalni balkanski teatar, kojeg svakodnevno priređuje Aleksandar Vučić mora prestati i da Srbija kroz politički mobing, obaveštajno delovanje i destabilizaciju ne sme ometati suverene države da samostalno donose odluke o svojoj sadašnjosti i budućnosti. Pri tome je najveća odgovornost Nemačke, jer se Vučić često otvoreno poziva na kancelarku Merkel i Nemačku i njenu podršku, a ona mora sada obuzdati i zauvek zaustaviti Vučića u svojim namerama. Ljubljana, 24. avgust/kolovoz 2017 Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) – Ljubljana Direktori: Bakhtyar Aljaf 

Na Kosovu su 11.juna/lipnja 2017.godine održani treći parlamentarni (vanredni) izbori poslije proglašenja nezavisnosti 17.februara/veljače 2008.godine.

Skupština Kosova broji 120 poslanika, od kojih je 20 poslaničkih mjesta zagarantiranih za pripadnike manjinskih zajednica. Srpskoj zajednici pripada 10 poslaničkih mandata, bošnjačkoj tri, turskoj dva, Romima (RAE zajednice) četiri i goranskoj jedno poslaničko mjesto.

Protekli vanredni parlamentarni izbori na Kosovu bili su u znaku koalicija i tri glavna politička rivala: Demokratske partije Kosova (PDK) Kadrija Veselija faktički Hashima Thaçija, Demokratskog saveza Kosova (LDK) Isa Mustafe i Pokreta

Samoopredjeljenje ‘Lëvizja Vetëvendosje’ (LVV) neformalnog lidera Albina Kurtija

LDK je na proteklim izborima bila u koaliciji sa Alijansom za novo Kosovo (AKR) kontraverznog biznismena Behgjeta Pacollija, strankom „Alternativa“ Ilira Dede i Pokret partija pravde, dok je PDK bila u koaliciji sa Alijansom za budućnost Kosova (AAK) Ramusha Haradinaja, strankom Inicijativa za Kosovo „Nisma“ Fatmira Limaja i još devet manjih stranaka.

Međunarodni institut IFIMES je u svojim dosadašnjim analizama upozoravao da se radi o nenačelnim koalicijama koje su već isprobane na političkoj sceni Kosova i čiji je jedini cilj ostanak na vlasti odnosno izbjegavanje sudskog procesuiranja.

Pokret Samoopredjeljenje (LVV) izašao je samostalno na izbore i kao politička stranka/pokret osvojio najviše poslaničkih mjesta u Skupštini Kosova, a njihov kandidat za premijera Albin Kurti dobio je najviše glasova birača (143.621), koji su ga tako nominirali za funkciju predsjednika Vlade Republike Kosovo. LVV do sada nije participirao u vlasti na nivou Kosova.

2

Rezultati izbora su pokazali da građani Kosova glasajući na izborima 11. juna 2017 žele krupne promjene i da Kosovo formira novu vladu koja će služiti interesima naroda, a ne partijskim i pojedinačnim interesima.

ALBINU KURTIJU I LVV NAJVEĆA PODRŠKA BIRAČA

Centralna izborna komisija Kosova (CIK) je saopćila, da je koalicija oko PDK (PAN) osvojila 33,74% glasova, LVV 27,49%, koalicija oko LDK (LAA) 25,53% glasova.

Prema izbornim rezultatima, koalicija PAN ima 39 poslaničkih mjesta u Skupštini, LVV ukupno 32, koalicija LAA 29 poslanička mjesta, Srpska lista je dobila devet mandata, Srpska liberalna stranka (SLS) jedan mandat. Preostalih 10 poslaničkih mjesta osvojili su pripadnici drugih etničkih zajednica: Bošnjaci, Turci, Romi, Goranci, Egipćani, Aškalije.

Uvjerljivi pojedinačni pobjednik na ovim izborima je Pokret Samoopredjeljenje (LVV) – pokret socijaldemokratske orijentacije, dok je najveći gubitnik PDK Kadrija Veselija sa pojedinačno osvojenih samo 23 poslanika, koliko je osvojio i LDK Isa Mustafe. AAK Ramusha Haradinaja je na četvrtom mjestu sa 10 poslanika, dok je stranka „Nisma“ Fatmira Limaja osvojila šest mandata.

Zanimljivost proteklih izbora je, da su ključni politički akteri prije početka izborne kampanje nominirali svoje premijerske kandidate. Prema broju osvojenih glasova birači su najveće povjerenje iskazali premijerskom kandidatu Albinu Kurtiju (LVV) sa 143.621 glasa, Kadri Veseliju (PDK) sa 129.947 i Avdullahu Hotiju (LDK) sa 115.693 glasa čime su birači pokazali koga žele na mjestu premijera Kosova, dok je Ramush Haradinaj pojedinačno osvojio 102.127 glasa.

Analitičari primjećuju sinkroniziranu kampanju i napade političko-kriminalnih struktura na Kosovu i Srbiji te pokušaj diskreditacije usmjeren protiv socijaldemokratskog Pokreta Samoopredjeljenje i Albina Kurtija, jer je poslije ovih izbora došao „trenutak istine“ sa kojim se mora suočiti Kosovo, a to je proces dekriminalizacije Kosova i politike, zaustavljanje trenda iseljavanja, osiguravanja bolje egzistencije građana kroz razvoj ekonomije, uspostavljanje vladavine prava i afirmacija Kosova kao mlade države u regionalnim i međunarodnim okvirima.

TANDEM VUČIĆ – THAÇI OPASAN ZA BUDUĆNOST KOSOVA

Odmah poslije pobjede na parlamentarnim izborima Pokreta samoopredjeljenje kosovski predsjednik Hashim Thaçi samoinicijativno i sinkronizirano sa Aleksandrom Vučićem, predsjednikom Republike Srbije je donio odluku da dijalog između zvaničnog Beograda i Prištine prebaci sa nivoa premijera na nivo predsjednika. Isto je uradio Aleksandar Vučić prilikom izbora Ane Brnabić za

3

predsjednicu Vlade Republike Srbije pravdajući briselski dijalog veoma zahtjevnim i kompleksnim i time da nova premijerka nije u stanju odgovoriti tom izazovu, jer nema potrebna znanja. Istovremeno je tu istu premijerku hvalio kao izuzetan kadar i najbolji izbor za vođenje Vlade Republike Srbije. Vučić je zahtjevnost briselskog dijalog objašnjavao i na način navodeći da kada se dijalog vodi na području telekomunikacija da je potrebno imati posebna znanja sa tog područja, koja se ne mogu steći za pola sata nego je potrebno ta znanja stjecati mjesecima. Navodno Vučić, koji je po zanimanju pravnik i tim zanimanjem nikada se nije bavio ima potrebna znanja iz sfere telekomunikacija, dok se sve vrijeme aktivno bavi politikom, a prema dostupnim podacima nije inženjer telekomunikacija. Uglavnom sva područja iz briselskog dijaloga su u nadležnosti Vlada, a ne predsjednika.

Analitičari smatraju, da Vučić i Thaçi svoje poteze vuku koordinirano po sistemu „povezanih posuda“, jer su svjesni činjenice da je potrebno što više produžiti briselski dijalog, koji njih faktički održava u političkom životu. Bez dijaloga između Beograda i Prištine pod pokroviteljstvom Brisela oni bi postali „suvišni“.

RUSIJA PREKO PACOLLIJA INTERVENIRA ZA VUČIĆEVE INTERESE

Poznato je da Srbija preko svog sigurnosno-obavještajnog aparata obavlja usluge u regionu za interese i račun trećih država. Javna je tajna da je to nedavno radila i još uvijek radi u Makedoniji, kako bi zaštitila sada već propali režim Nikole Gruevskog (VMRO-DMNE) što potvrđuje već poznatu činjenicu da režimi u regionu tijesno sarađuju kako bi opstali na vlasti. To nije slučaj između Vučića, Thaçija, Gruevskog već i drugih. Srpsko-ruski pokušaj sprečavanja dolaska na vlast Zorana Zaeva i koalicije oko Socijaldemokratskog saveza Makedonije (SDSM) nije uspio. Nastavak pritisaka na Makedoniju i novoformiranu Vladu je i izjava ministra vanjskih poslova Srbije Ivice Dačića, koji je prilikom posjete Grčkoj izjavio, da Srbija nije trebala priznati Republiku Makedoniju pod njenim ustavnim imenom. To se još uvijek radi zbog dodvoravanja Rusiji i pokušaja opravdanja uloge Srbije u neuspjelom državnom udaru u Republici Makedoniji, kojim bi se spriječio dolazak na vlast Zaeva i SDSM.

Na Kosovu je opće poznato da Behgjet Pacolli, predsjednik Alijanse za novo Kosovo (AKR) predstavlja „ruskog čovjeka“, zbog toga se samo 40 dana i zadržao na funkciji predsjednika Republike Kosovo. Međutim, Pacolli ponovno stupa u centar pažnje na način da se povezuje sa prodajom/kupovinom poslanika. Naime, koaliciji PAN i strankama manjina nedostaju dva poslanička mandata kako bi osigurali većinu od 61 poslanika u Skupštini Kosova. Upravo ta dva poslanika bi „posudio“ Pacolli od ukupno svoja četiri poslanika.

Analitičari upozoravaju, da bi eventualna prodaja/kupovina poslanika ozbiljno naštetila mladoj kosovskoj demokraciji, koja je jasno izrazila svoju volju na proteklim

4

izborima za promjenama koje ovoga puta moraju biti tektonske, jer mlada kosovska država sa dosadašnjim vođenjem može postati prošlost. Aktivnosti povezane sa kupovinom/prodajom poslanika moraju preći u nadležnost Tužilaštva Kosova, a svi odgovorni koji sudjeluju u tom procesu moraju biti odgovarajuće sankcionirani, jer se radi o krivičnom djelu, koje je usmjereno protiv demokratske volje građana Kosova i pokušaj dolaska na vlast putem izvršenja krivičnog djela.

Uloga Rusije u formiranju nove kosovske Vlade povezana je sa vraćanjem usluga (kompenzacija) Srbiji za njen angažman u Makedoniji i tako Vučić preko Rusije pokušava ostvariti ključnu ulogu u formiranju nove kosovske Vlade. Pacolli je time skrenuo pažnju na sebe i očekuje se hitna reakcija Tužilaštva Kosova.

Kredibilitet Vučića i zvaničnog Beograda je sve manji. Ako uzmemo u obzir izjavu Ramusha Haradinaja, koji je nekoliko dana prije izbora izjavio da je za njega uvreda da za partnera ima Srbiju i Srbe i da je doslovno rekao: „Ukoliko nam trebaju glasovi, dobit ćemo ih od Albanaca. Ako nam trebaju poslanici za koaliciju, nećemo uzimati one koji sprečavaju procese.“ I upravo zvanični Beograd sada želi Haradinaja dovesti na poziciju premijera Kosova.

POGREŠNA INTERPRETACIJA PRESUDE USTAVNOG SUDA

KOSOVA BROJ KO 103/14 OD 1.JULA 2014

Pojedina tumačenja presude Ustavnog suda Republike Kosovo od 1.jula 2014.godine da jedino stranka ili koalicija koja ima najviše glasova ima pravo da formira Vladu Kosova su pogrešna i u nekim dijelovima obmanjujuća. Zbog toga je 2014.godine došlo do političke blokade koja je trajala šest mjeseci. Zabrinjavajuće je, da se tako nešto može dogoditi i ovog puta ukoliko predsjednik Kosova ne odluči drugačije na osnovu diskrecionog prava i izbjegne blokadu.

Da bi se Kosovo izvuklo iz duboke, sveobuhvatne krize Albin Kurti, kao kandidat za premijera ponudio je konkretan program od 40 tačaka i u par navrata pozvao je predsjednika LDK Isu Mustafu da izbjegnu duboku političku krizu i da zajedno formiraju vladu, budući da imaju skupštinsku većinu od 61 glasa.

Međunarodni institut IFIMES smatra, da ukoliko Pokret Samoopredjeljenje ne uspije da formira vladu sa premijerom Kurtijem na čelu, za LVV je najbolja varijanta da ode u opoziciju, jer eventualna nova Vlada Kosova ne bi dugo opstala, a Pokret Samoopredjeljenje bi na narednim izborima trijumfirao.

Ugledni strani ustavni pravnici detaljno su analizirali presudu Ustavnog suda Kosova u slučaju br. KO 103/14 u vezi sa člana 95 stav 1 i 4 Ustava Republike Kosovo iz kojeg proizlaze zaključci analize presude:

5

1/Predsjednik Republike Kosovo je obavezan za premijera predložiti, nakon konsultacija sa političkom partijom ili koalicijom (registriranom prije izbora shodno Zakonom o općim izborima), koja je na izborima obezbjedila apsolutnu ili relativnu većinu u Skupštini, osobu koju predloži ta partija odnosno koalicija.

2/ Predsjednik ima pravo, a i dužnost, da u slučaju, da predloženi kandidat ne dobije u Skupštini neophodne glasove, da nakon konsultacija sa partijama odnosno koalicijama (registriranim prije izbora prema Zakonu o općim izborima) predloži drugog kandidata za premijera formalno prema svom izboru.

3/ Prema njegovoj funkciji po Ustavu, da predstavlja državu i jedinstvo nacije, da brine o stabilnosti zemlje i funkcioniranju njezinog političkog sistema, pa prema tome, da je obavezan, da pronađe u konsultacijama sa političkim partijama kandidata za premijera, koji bi bio uspješan pri formiranju vlade. Predsjednik je obavezan predložiti kao budućeg premijera osobu, za koju se smatra, da može dobiti neophodnu podršku u Skupštini. Pri tome ignorirati političku stranku ili koaliciju sposobnu, da bi prema rezultatima izbora i dogovaranju među političkim partijama mogla predložiti premijera i Vladu, koja bi mogla računati na uspjeh u Skupštini, značilo bi postupanje Predsjednika suprotan principu djelovanja in bona fides, što se od njega prema Ustavu očekuje, nepoštivanje interesa države za političkom stabilnosti, pa bi prema tome bilo ustavno sporno.

5/ U konkretnoj političkoj i ustavno pravnoj situaciji nakon posljednjih izbora na Kosovu, bilo bi ustavno pravno korektno slijedeće:

a/Predsjednik Republike Kosovo, nakon konsultacija sa pobjedničkom koalicijom oko PDK, da predloži kao kandidata za premijera kandidata te koalicije, Ramusha Haradinaja.

b/ U slučaju neuspjeha tog kandidata (Haradinaja), da obezbjedi sebi i predloženoj Vladi neophodni broj glasova u Skupštini Republike Kosovo, Predsjednik nakon konsultacija sa političkim partijama, predloži kao kandidata za premijera osobu, koju predlaže politička partija, koja je na izborima dobila drugi najveći broj mjesta u Skupštini, to je Pokret »Samoopredjeljenje« (LVV) i njezin kandidat za premijera.

Ljubljana, 12.juli/srpanj 2017

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) – Ljubljana Direktori:

Bakhtyar Aljaf

doc. dr. sc. Zijad Bećirović

 

LJUBLJANA/BLED, 15. juni/lipanj 2017 - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) je dodijelio visoko priznanje »Najprepoznatljiviji evropski političar na Zapadnom Balkanu« zastupniku njemačkog saveznog parlamenta (Deutscher BundestagJosipu Juratoviću (SPD).

 

Priznanje mu je uručio potpredsjednik Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES prof. dr. Ernest Petrič, bivši predsjednik Ustavnog suda Republike Slovenije i sadašnji član i bivši predsjednik Međunarodnopravne komisije UN (ILC UN). Dr. Petrič je naglasio ulogu i doprinos zastupnika njemačkog  Bundestaga Josipa Juratovića na Zapadnom Balkanu i jugoistočnoj Evropi ka pomirenju, učvršćivanju demokracije i suživotu te njegova nastojanja ka uspostavljanju stabilnosti i mira u regiji. Kao ugledan političar je doprinio je jačanju evropskog puta država regije, koje teže ka punopravnom članstvu u EU. Kao uvjereni Evropljanin doprinosi suradnji u regiji i šire. Međunarodni institut IFIMES smatra, da je potrebno posebno ispostaviti ulogu zastupnika Juratovića, koji naglašava činjenicu, da je institucionalna budućnost država regije u članstvu u EU, ekonomski i tržišno će te države uvijek biti vezane na regiju, zbog toga je regionalna suradnja od izuzetnog značaja.

  

Prisutnima se na dodjeli obratio direktor instituta doc. dr. Zijad Bećirović, koji je između ostaloga naglasio, da živimo u svijetu kriza, u kojem se suvremena društva suočavaju sa različitim poteškoćama i izazovima, postoje pojedinci, koji su svojim radom postali inspiracija i uzor mnogima. Istupaju, prepoznatljivi su po svojoj predanosti, hrabrosti i ustrajnosti, i zbog toga je nam čast, da im se uruče priznanja i izrazi zahvalnost za sve što su učinili za svoje državljanine, države, regiju, svijet i bolju budućnost svih nas.

 

Zastupnik Juratović se zahvalio za priznanje i u svečanom govoru ispostavio ulogu Njemačke u regionalnim i međunarodnim odnosima i naglasio, da će njegova zemlja i dalje igrati aktivnu ulogu u regiji kroz proces pomirenja, suživota i ekonomskog napretka na Zapadnom Balkanu i jugoistočnoj Evropi te u međunarodnoj zajednici. Pri tome je važno ubrzati procese evropskih integracija, koji će dovesti sve države regije u punopravno članstvo u EU. Juratović će osobno nastojati, kao i Savezna republika Njemačka (Berlinski proces) i EU kao cjelina, da i u buduće podupiru proces evropskih integracija država iz regije. Svoje domaće zadatke na tom putu mora izvršiti svaka država i njihovi političari i to kroz stvaranje općeg konsenzusa i nastojanja na putu pridruživanja EU. Proces pomirenja, blagostanja i priključenja preostalih država kroz proces evropskih integracija može cijeloj regiji donijeti samo dobro.

 

Svečanosti u čast laureata Josipa Juratovića između ostalih sudjelovali su direktor IFIMES-a Bakhatyar Aljaf, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH (OHR) dr. Valentin InzkoBogić Bogićević i drugi predstavnici javnog života iz Slovenije i regije.

 

U kulturnom programu nastupio je doajen slovenskog filma međunarodne reputacije glumac Demeter Bitenc.

 

                                            

LINK BSH (FOTO): http://www.ifimes.org/ba/9397  

VISOKO – TURISTIČKO I ARHEOLOŠKO OTKRIĆE GODINE...
22 Sep 2018 08:21VISOKO – TURISTIČKO I ARHEOLOŠKO OTKRIĆE GODINE

VISOKO – TURISTIČKO I ARHEOLOŠKO OTKRIĆE GODINE   VISOKO PROGLAŠENO TURISTIČKIM OTKRIĆE [ ... ]

Analiza - Odnosi Republika Turska - SAD: „Svećenič...
22 Aug 2018 18:39Analiza - Odnosi Republika Turska - SAD: „Svećenički“ sukob SAD i Turske

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redo [ ... ]

UZBUDLJIVA ISTRAŽIVAČKA PUTOVANJA 2018.-2019.
18 Jul 2018 17:46UZBUDLJIVA ISTRAŽIVAČKA PUTOVANJA 2018.-2019.

    Dr. Semir Osmanagić, Sea of Galilee, Izrael UZBUDLJIVA ISTRAŽIVAČKA PUTOVANJA 20 [ ... ]

Talenti iz Amerike na radaru NS/FS BiH: Počeo fudb...
23 Jun 2018 15:57Talenti iz Amerike na radaru NS/FS BiH: Počeo fudbalski kamp u Chicagu, učetvuje 130 mladih fudbalera

  U Chicagu je sa radom danas počeo četverodnevni  Treći po redu BALKAN SOCCER CAMP, na koje [ ... ]

London: Nemilosrdnom ubici mladog Bosanca Samira D...
13 May 2018 10:02

  Zbog ubistva dizajnera  Samira Draganovića (23)  porijeklom iz Ključa, koje se dogodilo 5 no [ ... ]

Grabar-Kitarović i Vučić u zajedničkoj misiji (de)...
17 Sep 2017 13:31Grabar-Kitarović i Vučić u zajedničkoj misiji (de)stabilizacije regije

Kolinda Grabar-Kitarović (HDZ), predsjednica Republike Hrvatske (RH) posljednjih nekoliko mjeseci [ ... ]

ARHEOLOŠKA RENESANSA U VISOKOM
17 Sep 2017 13:25ARHEOLOŠKA RENESANSA U VISOKOM

Projekt istraživanja bosanskih piramida aktivniji je nego ikada. Od juna do septembra, kao i svak [ ... ]

Elvir Ibišević: Želja mi je da sportsko državljans...
17 Sep 2017 13:21Elvir Ibišević: Želja mi je da sportsko državljanstvo Amerike zamjenim za dres Zmajeva

Karijera bosanskohercegovačkog fudbalera , Elvira Ibiševića (19), je i dalje u uzlaznoj putanji [ ... ]

Other Articles

Search