• Stabilizacija ili destabilizacija Balkana?

     

    dr. Zlatko Hadžidedić

    član Međunarodnog instituta IFIMES

     

    Prije nekoliko dana, američki magazin Observer objavio je kolumnu pod naslovom

    Putin-Proofing the Balkans: A How-To Guide, čiji autor je John Schindler, bivši

    obavještajni analitičar u američkoj National Security Agency. U ovom članku autor

    se zalaže za neka nova geopolitička preoblikovanja Balkana, koja zapravo nisu

    nikakav novitet. Tačnije, ove ideje predstavljaju blijedu kopiju ideja koje su nedavno

    objavljene u američkom magazinu Foreign Affairs, u članku pod naslovom

    Dysfunction in the Balkans, koji potpisuje Timothy Less, bivši britanski diplomata

    koji je služio kao šef britanskog diplomatskog predstavništva u Banja Luci i politički

    sekretar britanske ambasade u Skopju. Less se tu zalaže za totalno preoblikovanje

    državnih granica na Balkanu: zamišljena Velika Srbija bi trebalo da obuhvati

    postojeći srpski entitet u Bosni i Hercegovini, ali također i cijelu međunarodno

    priznatu Republiku Crnu Goru; Velika Hrvatska bi pripojila budući hrvatski entitet u

    Bosni i Hercegovini; Velika Albanija bi trebalo da uključi i Kosovo i zapadni dio

    Makedonije. Realizacija ovih velikodržavnih projekata, kaže Less, a Schindler sa slaže

    s njim, na kraju bi dovela do trajnog mira i stabilnosti u regionu.

    'Slobodni strijelci' za zamišljene velikodržavne projekte

    Naravno, lako bi bilo ustvrditi da su i Schindler i Less sada samo 'slobodni strijelci',

    čija tekstovi nemaju nikakve veze sa politikom njihovih nekadašnjih poslodavaca.

    Međutim, problem je u tome što su izvjesni krugovi unutar vanjskopolitičkog

    establishmenta i u Britaniji i u SAD, u njihovim brojnim inicijativama od 1990.

    naovamo, mnogo puta zagovarali potpuno iste ideje koje se mogu naći u ova dva

    članka, kao što je zaokruživanje zamišljenih velikodržavnih projekata – Velike Srbije,

    Velike Hrvatske i Velike Albanije – kao navodnog puta ka trajnoj stabilnosti na

    Balkanu, pri čemu bi nestanak Bosne i Makedonije predstavljao tek kolateralnu štetu.

    Naravno, ove ideje su uvijek bile plasirane ispod površine zvanične politike, ali one

    nikada nisu bile odbačene, kao što to jasno demonstrira i ova 'koincidencija' sa gotovo

    istovremenim pojavljivanjem pomenuta dva članka u utjecajnim američkim

    magazinima.

    Koncept zaokruženih etnonacionalnih država uvijek stvara stalnu

    nestabilnost

    Prividno, ideje koje zastupaju Schindler i Less utemeljene su na plauzibilnoj

    pretpostavci da eventualno neostvarivanje postojećih velikodržavnih projekata može

    izazvati nacionalističke frustracije koje onda neprekidno stvaraju sve veću

    nestabilnost u danoj oblasti. Međutim, kao što je historija jasno pokazala i na

    Balkanu i u drugim dijelovima svijeta, takva pretpostavka nije ništa drugo nego puka

    zamjena teza. Jer, sam koncept zaokruženih etnonacionalnih država jeste koncept

    koji uvijek stvara stalnu nestabilnost gdje god on bio primijenjen, zbog toga što takve

    'čiste' etnonacionalne teritorije nikako ne mogu biti stvorene bez primjene

    ekstremnog nasilja nad 'neodgovarajućim' stanovništvom, uključujući tu i tehnike

    koje su postale poznate pod nazivom etničko čišćenje i genocid. Logika 'rješavanja

    nacionalnih pitanja' putem širenja etnički 'očišćenih' velikodržavnih tvorevina uvijek

    je vodila ka permanentnoj nestabilnosti, nikada ka dugoročnoj stabilnosti. Prisjetimo

    se samo kakve su bile posljedice pokušaja njemačke vladajuće oligarhije da stvori

    takvu državu u Drugom svjetskom ratu. I pokušajmo samo zamisliti kakav bi bio

    svijet da je njihov geopolitički projekt bio priznat i prihvaćen u ime 'stabilnosti', kao

    što sada predlažu Schindler i Less u slučaju nekih drugih geopolitičkih projekata

    zasnovanih na etničkom čišćenju i genocidu.

    Ono što je posebno interesantno kada je u pitanju 'rješavanje nacionalnih pitanja' na

    Balkanu jeste fleksibilnost (to jest, proizvoljnost) predloženih i realiziranih 'rješenja'.

    Prvo su pobjednici u Prvom svjetskom ratu, među kojima su britanski i američki

    zvaničnici zauzimali najistaknutija mjesta, zagovarali stvaranje zajedničke nacionalne

    države Južnih Slavena na Mirovnoj konferenciji u Versaillesu. Zatim, nakon više od

    sedamdeset godina, Lord Peter Carrington, najdugotrajniji pripadnik britanskog

    vanjskopolitičkog establishmenta, predsjedavao je još jednom međunarodnom

    konferencijom, u Den Haagu, gdje je nadgledao disoluciju i podjelu jugoslavenske

    federacije u ime 'rješavanja nacionalnih pitanja' između etnonacionalnih republika

    koje su je tvorile. A zajedno sa portugalskim diplomatom José Cutileirom, Lord

    Carrington je tada lansirao i prvi, predratni nacrt za etnonacionalnu podjelu Bosne i

    Hercegovine (Plan Carrington-Cutileiro), ponovo u ime 'rješavanja nacionalnih

    pitanja' između etničkih grupa koje žive u Bosni i Hercegovini, koji je napokon, uz

    neke manje izmjene, zapečaćen na međunarodnoj konferenciji u Daytonu. I sada, tu

    je još jedan plan za fragmentaciju balkanskih država, ponovo u cilju 'rješavanja

    nacionalnih pitanja'. Ono što bi bilo dodatno potrebno jeste još jedna međunarodna

    konferencija na kojoj bi se takav plan implementirao i verificirao, čime bi Balkan još

    jednom bio naglavačke izokrenut. Stoga nikakvo iznenađenje ne predstavlja činjenica

    da je takva konferencija o Zapadnom Balkanu već zakazana za 2018. godinu, upravo u

    Londonu.

    Ipak, kako se predloženo rasparčavanje Bosne i Hercegovine i Makedonije može

    učiniti politički prihvatljivim i za stanovništvo Balkana i za cjelokupnu međunarodnu

    zajednicu?

    Balkanske države nemaju resursa i snage da vode otvoreni rat

    Ono što je potrebno da bi se ostvario takav zadatak jeste scenario prema kojem bi se

    alternativa rasparčavanju i pripajanju suverenih država činila još manje

    prihvatljivom. Nije teško zamisliti da bi samo rat ili prijetnja ratom predstavljali

    takvu, još manje prihvatljivu alternativu. Međutim, njena ostvarivost ograničena je

    činjenicom da nijedna država na Balkanu nema kapacitete ni resurse – vojne,

    finansijske, ili demografske – da punom snagom vodi otvoreni rat, i lideri ovih država

    su dovoljno svjesni te činjenice da ni ne pomišljaju da takav rat izazivaju. U takvom

    kontekstu, opcija koja preostaje jeste da se stvori atmosfera koja bi simulirala

    neposrednu prijetnju ratom, putem konstantnog podizanja nacionalističkih tenzija

    između, i unutar, država u regionu. Naravno, takve tenzije postoje još od 1990.

    godine, ali bilo bi neophodno da se one akumuliraju u okviru dugoročne kampanje,

    tako da se stvori privid predstojećeg regionalnog rata.

    Zašto rastu i ko proizvodi tenzije unutar Bosne i Hercegovine i

    Makedonije?

    Simptomatično, nakon pojavljivanja Lessovog članka, i gotovo simultano sa

    objavljivanjem Schindlerovog, tenzije unutar Bosne i Hercegovine i Makedonije su

    počele da rastu. Ovaj ubrzani porast tenzija teško da se može odbaciti kao puka

    koincidencija, s obzirom na činjenicu da je balkanske lidere lako okrenuti jedne

    protiv drugih kad god prime signale, bez obzira da li su oni lažni ili istiniti, da glavni

    globalni igrači razmatraju neko novo geopolitičko preoblikovanje regiona. S obzirom

    da su ovi lideri već odavno naviknuti na to da podizanje međudržavnih i

    unutardržavnih tenzija koriste kao sredstvo vlastitog političkog opstanka, vrlo je

    vjerovatno da će oni biti u stanju da akumuliraju ove tenzije do takvog nivoa da će to

    postepeno stvoriti privid predstojećeg rata u regionu. A dio te iste kampanje je

    također i sistematsko širenje glasina, već uveliko prisutno širom Evrope, da je rat na

    Balkanu neminovan i da će u svakom slučaju započeti tokom 2017. godine.

    Simuliranje atmosfere neminovnog rata

    U simuliranoj atmosferi neminovnog rata, radikalna geopolitička rekonfiguracija

    čitavog Balkana, uključujući i rasparčavanje postojećih država koje su proglašene

    disfunkcionalnim i njihovo konačno pripajanje zamišljenim velikodržavnim

    tvorevinama, može lako postati politički prihvatljiva. Sve što je potrebno je da se, kao

    jedine dostupne alternative, jedna pored druge stave ova 'miroljubiva' opcija i ona

    fabricirana projekcija predstojećeg rata, i da se ponudi da ova prva bude

    implementirana na posebnoj konferenciji, kao što je ona zakazana 2018. u Londonu.

    Ono što je potrebno za implementaciju predložene geopolitičke reorganizacije

    Balkana jeste da se svuda proširi percepcija da permanentni porast političkih sukoba

    u regionu neminovno vodi ka obnovljenom oružanom sukobu. U takvom kontekstu,

    sve predložene lažne teze o korisnosti geopolitičkog preoblikovanja Balkana mogu

    lako steći određeni stepen legitimiteta, tako da konačno budu implementirane i

    verificirane na predstojećoj londonskoj Konferenciji o Zapadnom Balkanu.

    Naravno, ako bude tako, to može samo voditi ka daljem porastu frustracija i trajnoj

    nestabilnosti u regionu i u Istočnoj Evropi, a to može samo voditi ka rastućoj

    nestabilnosti u cijeloj Evropi. Možemo se samo zapitati – da li je to krajnji željeni cilj

    onih koji promoviraju velikodržavne projekte na Balkanu kao navodni put ka

    njegovoj stabilnosti?

    Ljubljana, 8.maj/svibanj 2017

    Međunarodni institut za bliskoistočne i

    balkanske studije (IFIMES) - Ljubljana

    Direktori:

    Bakhtyar Aljaf

    doc. dr. sc. Zijad Bećirović

     

    Read More

Grabar-Kitarović i Vučić u zajedničkoj misiji (de)...
17 Sep 2017 13:31Grabar-Kitarović i Vučić u zajedničkoj misiji (de)stabilizacije regije

Kolinda Grabar-Kitarović (HDZ), predsjednica Republike Hrvatske (RH) posljednjih nekoliko mjeseci [ ... ]

ARHEOLOŠKA RENESANSA U VISOKOM
17 Sep 2017 13:25ARHEOLOŠKA RENESANSA U VISOKOM

Projekt istraživanja bosanskih piramida aktivniji je nego ikada. Od juna do septembra, kao i svak [ ... ]

Elvir Ibišević: Želja mi je da sportsko državljans...
17 Sep 2017 13:21Elvir Ibišević: Želja mi je da sportsko državljanstvo Amerike zamjenim za dres Zmajeva

Karijera bosanskohercegovačkog fudbalera , Elvira Ibiševića (19), je i dalje u uzlaznoj putanji [ ... ]

Balkanski teatar zvani „Aleksandar Vučić“
17 Sep 2017 13:19Balkanski teatar zvani „Aleksandar Vučić“

Republika Srbija odnosno njen predsednik Aleksandar Vučić (SNS-Srpska napredna stranka) i minist [ ... ]

Duh Zaeva i Makedonije širi se BiH i regionom
17 Sep 2017 13:11Duh Zaeva i Makedonije širi se BiH i regionom

  Predsjednik Vlade Republike Makedonije Zoran Zaev sa nekoliko ministara svoje Vlade zvanično [ ... ]

Other Articles

Search