• Potencijali jugoistočne Evrope

    Šta nas povezuje, šta nas razdvaja?

    Zašto se jugoistočna Evropa ne razvija brže?

     


    srijedu, 19. aprila/travnja 2017, od 14.00 – 18.00 sati,

    u hotelu »Lev«, 13.sprat/kat, dvorana »Grad«, Vošnjakova 1, Ljubljana.

     

    Jugoistočna Evropa obuhvata 11 država, pet je uključenih u Evropsku uniju. Leži na stjecištu između istoka, zapada i sjevera Evrope, je most između Evrope, Bliskog istoka, centralne Azije i zemalja Sredozemlja. Sa svojih 50 miliona stanovnika, geostrateškim položajem i prirodnim resursima ima neiskorištene brojne potencijale. 

     

    U usporedbi sa ostalim razvijenijim regijama Evrope, ova regija nosi breme kratke demokratske političke tradicije, nedostatka razvojnih znanja i snaga, koje bi omogućile pozitivne trendove rasta i razvoja, i modele razmišljanja, koji su se nacionalno, ideološki, vjerski i kulturno formirali kroz historiju.

     

    Sa ciklusom rasprava, koje ćemo organizirati u različitim dijelovima regije, želimo u budućnosti otvoriti i širiti prostor za  razvojne procese, koji će državama u regiji omogućiti održivi razvoj i viši kvalitet života.

     

    Projekt »Potencijali jugoistočne Evrope« će u uvodu predstaviti Tomaž Zalaznik, direktor Instituta Nove revije, zavoda za humanistiku.

     

     

    Tema prve rasprave od 14.00 do 16.00 sati biti će 

     

    Šta nas povezuje, šta nas razdvaja?

     

     

    Sudjeluju:

     

    ● Nadvojvotkinja i princeza Camilla Habsburg-Lothringen, direktorica za Evro-mediteransku diplomacijo i interkulturna pitanja (EDIA) na IFIMES-u

    ● prof. dr. Milan Jazbec, slovenski veleposlanik u Makedoniji

    ● prof. dr. Mihael Brejc, bivši ministar i zastupnik u Evropskom parlamentu

     

    Panel će biti na engleskom jeziku, razgovor će voditi prof. dr. Anis H. Bajrektarević, profesor međunarodnog prava i globalnih političkih studija, Beč.

     

     

    Tema druge rasprave od 16.00 do 18.00 sati biti će

     

    Zašto se jugoistočna Evropa ne razvija brže?

     

     

    Sudjeluju:

     

    ● Janez Škrabec, suvlasnik i direktor RIKO d.o.o. Ljubljana

    ● Blaž Košorok, COO, Akrapovič d.o.o., Ivančna Gorica

    ● Anton Papež, direktor Interenergo d.o.o. Ljubljana

    ● Iztok Mirošič, bivši slovenski veleposlanik u Velikoj Britaniji i Italiji

     

     

     

    Panel će biti na slovenskom jeziku, razgovor sa sudionicima će voditi doc. dr. Zijad Bećirović, direktor IFIMES.

     

    Prijenos uživo LIVESTREAM na linku:http://www.ifimes.org/en/livestream  

     

    Molimo vas, da sjedišta u dvorani zauzmete najkasnije do 13.55.

     

    Sudjelovanje na događaju je besplatno, ipak vas molimo, da svojuprisutnost obavezno potvrdite na telefonskom broju (01) 430 15 33 odnosno e-mail: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

    Read More

  • Stabilizacija ili destabilizacija Balkana?

     

    dr. Zlatko Hadžidedić

    član Međunarodnog instituta IFIMES

     

    Prije nekoliko dana, američki magazin Observer objavio je kolumnu pod naslovom

    Putin-Proofing the Balkans: A How-To Guide, čiji autor je John Schindler, bivši

    obavještajni analitičar u američkoj National Security Agency. U ovom članku autor

    se zalaže za neka nova geopolitička preoblikovanja Balkana, koja zapravo nisu

    nikakav novitet. Tačnije, ove ideje predstavljaju blijedu kopiju ideja koje su nedavno

    objavljene u američkom magazinu Foreign Affairs, u članku pod naslovom

    Dysfunction in the Balkans, koji potpisuje Timothy Less, bivši britanski diplomata

    koji je služio kao šef britanskog diplomatskog predstavništva u Banja Luci i politički

    sekretar britanske ambasade u Skopju. Less se tu zalaže za totalno preoblikovanje

    državnih granica na Balkanu: zamišljena Velika Srbija bi trebalo da obuhvati

    postojeći srpski entitet u Bosni i Hercegovini, ali također i cijelu međunarodno

    priznatu Republiku Crnu Goru; Velika Hrvatska bi pripojila budući hrvatski entitet u

    Bosni i Hercegovini; Velika Albanija bi trebalo da uključi i Kosovo i zapadni dio

    Makedonije. Realizacija ovih velikodržavnih projekata, kaže Less, a Schindler sa slaže

    s njim, na kraju bi dovela do trajnog mira i stabilnosti u regionu.

    'Slobodni strijelci' za zamišljene velikodržavne projekte

    Naravno, lako bi bilo ustvrditi da su i Schindler i Less sada samo 'slobodni strijelci',

    čija tekstovi nemaju nikakve veze sa politikom njihovih nekadašnjih poslodavaca.

    Međutim, problem je u tome što su izvjesni krugovi unutar vanjskopolitičkog

    establishmenta i u Britaniji i u SAD, u njihovim brojnim inicijativama od 1990.

    naovamo, mnogo puta zagovarali potpuno iste ideje koje se mogu naći u ova dva

    članka, kao što je zaokruživanje zamišljenih velikodržavnih projekata – Velike Srbije,

    Velike Hrvatske i Velike Albanije – kao navodnog puta ka trajnoj stabilnosti na

    Balkanu, pri čemu bi nestanak Bosne i Makedonije predstavljao tek kolateralnu štetu.

    Naravno, ove ideje su uvijek bile plasirane ispod površine zvanične politike, ali one

    nikada nisu bile odbačene, kao što to jasno demonstrira i ova 'koincidencija' sa gotovo

    istovremenim pojavljivanjem pomenuta dva članka u utjecajnim američkim

    magazinima.

    Koncept zaokruženih etnonacionalnih država uvijek stvara stalnu

    nestabilnost

    Prividno, ideje koje zastupaju Schindler i Less utemeljene su na plauzibilnoj

    pretpostavci da eventualno neostvarivanje postojećih velikodržavnih projekata može

    izazvati nacionalističke frustracije koje onda neprekidno stvaraju sve veću

    nestabilnost u danoj oblasti. Međutim, kao što je historija jasno pokazala i na

    Balkanu i u drugim dijelovima svijeta, takva pretpostavka nije ništa drugo nego puka

    zamjena teza. Jer, sam koncept zaokruženih etnonacionalnih država jeste koncept

    koji uvijek stvara stalnu nestabilnost gdje god on bio primijenjen, zbog toga što takve

    'čiste' etnonacionalne teritorije nikako ne mogu biti stvorene bez primjene

    ekstremnog nasilja nad 'neodgovarajućim' stanovništvom, uključujući tu i tehnike

    koje su postale poznate pod nazivom etničko čišćenje i genocid. Logika 'rješavanja

    nacionalnih pitanja' putem širenja etnički 'očišćenih' velikodržavnih tvorevina uvijek

    je vodila ka permanentnoj nestabilnosti, nikada ka dugoročnoj stabilnosti. Prisjetimo

    se samo kakve su bile posljedice pokušaja njemačke vladajuće oligarhije da stvori

    takvu državu u Drugom svjetskom ratu. I pokušajmo samo zamisliti kakav bi bio

    svijet da je njihov geopolitički projekt bio priznat i prihvaćen u ime 'stabilnosti', kao

    što sada predlažu Schindler i Less u slučaju nekih drugih geopolitičkih projekata

    zasnovanih na etničkom čišćenju i genocidu.

    Ono što je posebno interesantno kada je u pitanju 'rješavanje nacionalnih pitanja' na

    Balkanu jeste fleksibilnost (to jest, proizvoljnost) predloženih i realiziranih 'rješenja'.

    Prvo su pobjednici u Prvom svjetskom ratu, među kojima su britanski i američki

    zvaničnici zauzimali najistaknutija mjesta, zagovarali stvaranje zajedničke nacionalne

    države Južnih Slavena na Mirovnoj konferenciji u Versaillesu. Zatim, nakon više od

    sedamdeset godina, Lord Peter Carrington, najdugotrajniji pripadnik britanskog

    vanjskopolitičkog establishmenta, predsjedavao je još jednom međunarodnom

    konferencijom, u Den Haagu, gdje je nadgledao disoluciju i podjelu jugoslavenske

    federacije u ime 'rješavanja nacionalnih pitanja' između etnonacionalnih republika

    koje su je tvorile. A zajedno sa portugalskim diplomatom José Cutileirom, Lord

    Carrington je tada lansirao i prvi, predratni nacrt za etnonacionalnu podjelu Bosne i

    Hercegovine (Plan Carrington-Cutileiro), ponovo u ime 'rješavanja nacionalnih

    pitanja' između etničkih grupa koje žive u Bosni i Hercegovini, koji je napokon, uz

    neke manje izmjene, zapečaćen na međunarodnoj konferenciji u Daytonu. I sada, tu

    je još jedan plan za fragmentaciju balkanskih država, ponovo u cilju 'rješavanja

    nacionalnih pitanja'. Ono što bi bilo dodatno potrebno jeste još jedna međunarodna

    konferencija na kojoj bi se takav plan implementirao i verificirao, čime bi Balkan još

    jednom bio naglavačke izokrenut. Stoga nikakvo iznenađenje ne predstavlja činjenica

    da je takva konferencija o Zapadnom Balkanu već zakazana za 2018. godinu, upravo u

    Londonu.

    Ipak, kako se predloženo rasparčavanje Bosne i Hercegovine i Makedonije može

    učiniti politički prihvatljivim i za stanovništvo Balkana i za cjelokupnu međunarodnu

    zajednicu?

    Balkanske države nemaju resursa i snage da vode otvoreni rat

    Ono što je potrebno da bi se ostvario takav zadatak jeste scenario prema kojem bi se

    alternativa rasparčavanju i pripajanju suverenih država činila još manje

    prihvatljivom. Nije teško zamisliti da bi samo rat ili prijetnja ratom predstavljali

    takvu, još manje prihvatljivu alternativu. Međutim, njena ostvarivost ograničena je

    činjenicom da nijedna država na Balkanu nema kapacitete ni resurse – vojne,

    finansijske, ili demografske – da punom snagom vodi otvoreni rat, i lideri ovih država

    su dovoljno svjesni te činjenice da ni ne pomišljaju da takav rat izazivaju. U takvom

    kontekstu, opcija koja preostaje jeste da se stvori atmosfera koja bi simulirala

    neposrednu prijetnju ratom, putem konstantnog podizanja nacionalističkih tenzija

    između, i unutar, država u regionu. Naravno, takve tenzije postoje još od 1990.

    godine, ali bilo bi neophodno da se one akumuliraju u okviru dugoročne kampanje,

    tako da se stvori privid predstojećeg regionalnog rata.

    Zašto rastu i ko proizvodi tenzije unutar Bosne i Hercegovine i

    Makedonije?

    Simptomatično, nakon pojavljivanja Lessovog članka, i gotovo simultano sa

    objavljivanjem Schindlerovog, tenzije unutar Bosne i Hercegovine i Makedonije su

    počele da rastu. Ovaj ubrzani porast tenzija teško da se može odbaciti kao puka

    koincidencija, s obzirom na činjenicu da je balkanske lidere lako okrenuti jedne

    protiv drugih kad god prime signale, bez obzira da li su oni lažni ili istiniti, da glavni

    globalni igrači razmatraju neko novo geopolitičko preoblikovanje regiona. S obzirom

    da su ovi lideri već odavno naviknuti na to da podizanje međudržavnih i

    unutardržavnih tenzija koriste kao sredstvo vlastitog političkog opstanka, vrlo je

    vjerovatno da će oni biti u stanju da akumuliraju ove tenzije do takvog nivoa da će to

    postepeno stvoriti privid predstojećeg rata u regionu. A dio te iste kampanje je

    također i sistematsko širenje glasina, već uveliko prisutno širom Evrope, da je rat na

    Balkanu neminovan i da će u svakom slučaju započeti tokom 2017. godine.

    Simuliranje atmosfere neminovnog rata

    U simuliranoj atmosferi neminovnog rata, radikalna geopolitička rekonfiguracija

    čitavog Balkana, uključujući i rasparčavanje postojećih država koje su proglašene

    disfunkcionalnim i njihovo konačno pripajanje zamišljenim velikodržavnim

    tvorevinama, može lako postati politički prihvatljiva. Sve što je potrebno je da se, kao

    jedine dostupne alternative, jedna pored druge stave ova 'miroljubiva' opcija i ona

    fabricirana projekcija predstojećeg rata, i da se ponudi da ova prva bude

    implementirana na posebnoj konferenciji, kao što je ona zakazana 2018. u Londonu.

    Ono što je potrebno za implementaciju predložene geopolitičke reorganizacije

    Balkana jeste da se svuda proširi percepcija da permanentni porast političkih sukoba

    u regionu neminovno vodi ka obnovljenom oružanom sukobu. U takvom kontekstu,

    sve predložene lažne teze o korisnosti geopolitičkog preoblikovanja Balkana mogu

    lako steći određeni stepen legitimiteta, tako da konačno budu implementirane i

    verificirane na predstojećoj londonskoj Konferenciji o Zapadnom Balkanu.

    Naravno, ako bude tako, to može samo voditi ka daljem porastu frustracija i trajnoj

    nestabilnosti u regionu i u Istočnoj Evropi, a to može samo voditi ka rastućoj

    nestabilnosti u cijeloj Evropi. Možemo se samo zapitati – da li je to krajnji željeni cilj

    onih koji promoviraju velikodržavne projekte na Balkanu kao navodni put ka

    njegovoj stabilnosti?

    Ljubljana, 8.maj/svibanj 2017

    Međunarodni institut za bliskoistočne i

    balkanske studije (IFIMES) - Ljubljana

    Direktori:

    Bakhtyar Aljaf

    doc. dr. sc. Zijad Bećirović

     

    Read More

Printing prosthetic in Taiwan
27 May 2017 13:44Printing prosthetic in Taiwan

  After losing his right forearm in a factory accident, Chang Hsien-Liang tried several artificial [ ... ]

Četvrti humanitarni koncert Amire Medunjanin u Lon...
23 May 2017 18:50Četvrti humanitarni koncert Amire Medunjanin u Londonu

Humanitarna misija Fondacija Our Kids iz Londona i interpretatorke Amire Medunjanin nastavlja se i [ ... ]

Sarajevo domaćin Balkan kampa - Prilika za mlade t...
22 May 2017 18:35Sarajevo domaćin Balkan kampa - Prilika za mlade talentovane fudbalere iz cijelog svijeta

RD Sports Agency iz Sarajeva, u saradnji sa svojim poslovnim partnerom US Soccer Education, od 1.  [ ... ]

PRINCESS DIANA'S EXTRAORDINARY LIFE AND SUDDEN DEA...
20 May 2017 17:25PRINCESS DIANA'S EXTRAORDINARY LIFE AND SUDDEN DEATH EXPLORED IN CBS NEWS SPECIAL

Princess Diana captured the world's imagination, so much so, many thought they really knew her. Th [ ... ]

European shares rose slightly in early deals on Fr...
19 May 2017 07:39European shares rose slightly in early deals on Friday, timidly recovering from heavy losses

MILAN (Reuters) - European shares rose slightly in early deals on Friday, timidly recovering from  [ ... ]

Other Articles

Search