Pariski "Festival Realnog filma" nedavno je svecano proslavio 25 godina uspjesnog promoviranja dokumentarnih ostvarenja, sto se svakog proljeca prikazuju, u Kulturnom centru "Georges Pompidou". Jubilarna manifestacija je organizirana uz svesrdnu pomoc asocijacije "Prijatelja Realnog filma",CNRS-a, dva ministarstva : Kulture i vanjskih poslova, dvije misije : audiovizuelne i etnoloske, televizijske Komisije "Procirep", Scam-a, Nacionalne biblioteke Francuske kao i popularne Bpi, u kojoj je Festival i osnovan. Program se sastojao iz tri dijela : medjunarodnog pa francuskog natjecanja te, napokon, Retrospektive alzirskog filma jer je 2003, proglasena godinom Alzira u Francuskoj. Bosna i Hercegovina nije imala svoga predstavnika ali je belgijsko-francusko ostvarenje "Izgubljeni snovi Saje i Mire" mlade reziserke Jasne Krajinovic, navodno Slovenke iz Celja iako u tom gradu niko nista o njoj ne zna, imalo za temu poslijeratne uvjete i nacin zivljenja bosanskih zena. Baka Savka, koju svi zovu Saja, boravi u tudjoj kuci smjestenoj na miniranom teritotiju izmedju sela Gajevi i Vujcetici, u okolici Brckog. Gospodjica Krajinovic je ispituje vise od pola sata, veoma dobro govoreci istocnu varijantu bosanskog jezika, koji doticna autorica- ne priznaje! Nije jedina pa to nikoga ne uzbudjuje ali je veoma cudno sto nikako ne uspijeva objasniti ko su ti sto su istjerali Saju iz njene kuce pa se starica pribojava da je ne presele iz sadasnjeg prebivalista, koje je sasvim pristojno i gotovo-luksuzno. Upitana o propustu, reziserka sa mnogo pompe, izjavljuje kako to nije sadrzaj filma!!! Nismo znali da je umjetnost svrha samoj sebi ...i jos kakva umjenost!? Ona sto se zove laganje ili izmisljanje? U ovoj losoj filmskoj prici klevete imaju primat jer se autorica, doslovice, ruga bolima mlade plavooke i zlatnokose, Bosnjakinje Mire koja sa 17 godina nastoji izgraditi vlastitu buducnost, sto nije nimalo jednostavno jer su njeni izgubili- proslost!. Ona zivi nedaleko od baba Savke koja Bosnjake zove : "oni tamo pa znas, Muslimani", sanjajuci ne o putovanjima ili velikoj ljubavi, sto je normalno za njene godine nego o svojoj sobi i skoli u rodnom Brckom! Jos da napomenemo kako je Jasna Krajinovic studirala film i teatar u Ljubljani a prije cetiri godine je dobila diplomu Insas, u belgijskom glavnom gradu. Bila je u grupi s Adisom Tanovicem koji je na istom Festivalu , 2000 godine dobio Nagradu za svoj dokumentarac o BiH. Samo ovaj reziser se nije sluzio neistinama; njegov film je kako je spomenula direktorica Festivala, Suzette Glenadel, posjedovao sve elemente izvrsnog dokumentarca. Svi znamo da su u lazi kratke noge ali je skandalozno sto se zlocinacka propaganda, i danas, uspjesno provlaci te odabira za jedan veliki svjetski Festival. Dzana Mujadzic