Preko Pljesevice, Debeljace? Grmeca, Ljutoca?kroz mahale, sokake? ulicama Bisca, - u varljivo proljece, iznenada,neosjetno ( samo kalendarski), - uvuklo se ljeto dvije hiljade prve? U ovo vrijeme narod Bihaca navikao na vise stalnih dogadanja: prirodna i ona sto covjek svojim umom naumi. Navikli Biscani, na vrelinu sunca, prve kupace, na tople aksame? Navikli vec, na dane kada grad postaje teatar, na dobre glumce i one koji bi to zeljeli biti, - na odlicne predstave i one sto ce to,za vjerovati je, biti jednog dana? navikli na dobre komedije ali i one sto se zovu urnebesne i sto su, ruku na srce, samo kao zamisao autora predstave ( i teksta,naravno), urnebesni? Navikli Biscani na hvale i obecanja gostujucih rezisera i glumaca, navikli na pricu o buducem pozoristu, za koje, eto, ima sve - ali ga neko treba proglasiti i ozvaniciti. Tim povodom, na okruglom stolu, u Bihacu, "gradu teatra", culo se mnogo lijepih ideja i zamisli. Nije se jedino culo, da u isto ovo vrijeme bihacki penzioneri i vrijedni glumacki amateri iz Bosanske Otoke, pripremaju pozorisne predstave koje mozda nikada nece moci ozbiljnije predstaviti. Nije se culo nista ni o preko 50 godina starom, pozorisnom ansamblu KUD- a "Krajine", kako radi i fali li mu sta!? Pricalo se ponajvise o fenomenu velike posjecenosti pozorisnih predstava. O fenomenu koji to bas i nije iz vise razloga. U vrijeme kada u Kantonu i gradu, izdisu redom nekada poznate firme i sve manje ljudi radi, u vrijeme kada odumiru mali, ali i veliki sportovi, kada kulturno-umjetnicka i slicna drustva koja su pristupaca svima, posebno djeci i univezitetskoj omladini, tavore i opstaju zahvaljujuci samo zagrizenim entuzijastima, - u vrijeme kada je kafic najizglednija i jedino primamljiva institucija - sasvim je normalno da se iskopa koja marka i ode vidjeti (mnogima po prvi put), toliko najavljivani pravi - teatar i glumci? I prode teatralno trece "Bihacko ljeto". Iznenada nestade sjaja pozornica, glumaca i posjetilaca. Poput bljestavog sna, neumoljivo nestade. Bihac ostade gdje je i bio. Na obalama raskosne rijeke, sa obroncima Pljesevice i Grmeca?Ostade sa svojim privrednim problemima, svojim (decenijama konstatovanim) neiskoristenim poljoprivrednim i turistickim resursima, sa golom neimastinom i izgubljenim nadama? Ostade Bihac sa svojim entuzijastima u sportu i kulturi - sa amaterima kojima ne trebaju prava igralista ili zvanicno pozoriste. Dovoljni su, komad slobodne ledina za igranje ili kutak ulice za teatar? Ne traze besiku, prije rodenja djeteta? Ostade Bihac s ovim nepredvidljivim ljetom, - u svojim sokacima, mahalama? ostade u svojim ulicama. Ulicama Bisca? Omer KLICIC