Pise: Sasha Sedlak
U slobodnim svjetskim zemljama, u koje se mi sigurno ne možemo nikako svrstati, izbori su osnovni princip i primjer demokracije. Volja gradjana da biraju svoje predstavnike koji ce njihov glas reprezentirati u nekoj narodnoj skupštini, parlamentu ili sl. je najveci dokaz demokraticnosti tog društva. S druge strane, izbori u BiH su samo jedan od dokaza totalitarne vladavine nacional-komunistickih oligarhija koje nasuprot katastrofalnog socialnog i ekonomskog stanja u državi na "neki" nacin "sakupe" ili "naberu" dovoljno glasova i stim održe sebe u vrhu politicke scene jos cetiri godine, pljackajuci budžet i pricanjem prica o ugroženim nacionalnim identitetima ovog ili onog naroda!!!
Par dana nakon izbora, upoznao sam jednu grupu mladih intelektualaca iz Nizozemske, koji su došli edukativno u BiH kako bi pratili fenomen naših izbora. Najviše ih je zacudila pasivnost i slijepo prihvatanje izbornih rezultata od strane gradjana, nasuprot svih indikacija i pokazatelja o ocitim sumnjivim okolnostima i nepravilnostima u izbornom procesu. Jedan od njih, Jans, kaže meni da se se ovo slicno desilo u Nizozemskoj, da bi sljedeci dan bilo 500 hiljada gradjana koji bi protestovali ispred predsjedništva i zahtjevali pravdu i transparentnost svih procedura!
Dakle, žalosno je i obeshrabrujuce da smo mi kao društvo, u tolikoj mjeri slomljeni u smislu demokratske zrelosti i politicke svjesti da prihvatamo ovu nepravdu koja je sistematski izvršena nad nama bez puno pitanja i protesta. Medjutim, nisu gradjani u BiH krivi za stanje u vlastitim umovima, oni su samo produkt ove mašine, produkt ovog sistema koji je obicnog covjeka izmanipulisao, prevario, izigrao, slagao, obmanuo, zatvorio, preplašio, zbunio, osiromašio bezbroj puta od 1990te godine, i to do takve radikalne granice, da su gradjani generalno izgubili osjecaj za vrijednost i znacenje pojmova pravde i nepravde! Gradjani ove države nikada nisu doživjeli pravdu, u punom smislu te rijeci, ni u bivšoj državi, a posebno ne u ovoj, i stim je ljudima nemoguce da prepoznaju kad se jedna ogromna nepravda vrši nad njima.
Jer, covjek ne može znati šta je nepravda, kada nikada u životu nije osjetio niti je doživio pravdu! Ljudi su od 1990te izloženi raznim nepravdama i prihvatili su nepravdu kao nacin života i nepromjenjivu stvarnost.