Rekose '' nije '' i '' ne postoji '', Nece da jeste na svom da stoji, Kazu '' izmisljena?!'', '' ogoljena'', Zude je gledati u strmom padu, Brane joj snove i kradu nadu. Besramno sikcu, tvrde da nije od Adriatika do Slavonije, te kidaju, Prijece puls njenih rijeka, misle joj Patnju i stid do vijeka.... Drze je pustom, zgranutom, jadnom, Na ljutom kruhu, u progonu hladnom, Divljaju po njoj sve jednom bojom, I njenu povijest svak zove svojom. I zlo joj zele.... I smrtna je, vele.. I skrb joj nude... I neduznu sude... I hoce je robom... I truju je sobom... I lome joj kosti.... I sile da posti.. I more je zednu... I truju je bijednu.. I krste je bludnom.. I uzaludnom... Pa, ako je i od sina i gosta, sad je vec DOSTA! i DOSTA! Bosna je duh, i Pjesma i Bajka, Nekome mora, a nekome majka. Preni se cista, ustani Mati, I nikada im nemoj milosti dati, Milost iz grudi, tvoje ljepote, Zarad sve tuge, i zarad strahote. Ne znaju ludi i bijesna pseta, Sta je to grijeh i sta je steta. I preorana i izlokana, I iznurena i oplakana, Kisama, snijegom, zvonjavom zvona, Kao sto glasi '' i bosa i bona'', Uskoro ces se izdici divna, zauvijekgorda, silna i kivna! A oni sto posegnuse prvi, Vec iscezose u tmini i krvi, I stoga, cujte sad, i drugi i treci, BOSNA JE, NE SAMO ZEMLJA, VEC MIT O SRECI ! KOMENTAR: Zahvaljujemo se Ivani Mostarac koja nam je poslala ovu izuzetnu pjesmu, pravo remek djelo o patriotizmu. Nazlaost autor nam je jos nepoznat. Ovim putem ga zovemo da se javi i da nam posalje jos koju pjesmu. M. B.