Prenosimo najvazniji, II dio "POVELJE BOŠNJAKA" usvojen na naucnom skupu Bošnjaci i Bosna u Torontu - Kanada, 26. novembra 2010. Godine, u organizaciji KBSA. Ostala dva dijela: I - KRITICNO STANJE BOŠNJACKOG NARODA i III - EVOLUCIJA BOŠNJACKE NARODNE SVIJESTI mozete naci na mnogim web stranicama. II - PRINCIPI BOŠNJACKE POLITIKE Pravo mora biti osnov bošnjackog politickog djelovanja 1. Mora se pristupiti ocuvanju i jacanju bosanskohercegovackog gradjanstva kao bošnjacke pripadnosti gradjanskom konceptu Bosanskohercegovacke nacije i države Bosne i Hercegovine. Jacanjem Bosanskohercegovacke nacije, Bošnjaci obznanjuju svoje bosanskohercegovacko gradjansko, državotvorno, teritorijalno opredjeljenje, u jedinstvenoj, demokratskoj, nezavisnoj, suverenoj državi Bosni i Hercegovini i slobodnom, civilnom društvu. Bosna i Hercegovina nije upitna drzava. Prava njezinih gradana i naroda su ono što nije upitno. Republika BiH je priznata država, clanica UN-a. Niko nema pravo otcijepiti ni centimetar kvadratni njene teritorije. Niko politicare iz reda bošnjackog naroda ne može prisiliti da se odreknu svoje jedine države. 2. Mora se pristupiti ocuvanju državnosti i suvereniteta Bosne i Hercegovine. Suverenitet je nedjeljiv, neprenosiv i neupitan. Ova tri atributa suvereniteta, Bošnjacima omogucavaju legitimnu i legalnu akciju na poništavanju rezultata agresije i genocida, a u cilju obrane i obnove jedinstvenog bosanskohercegovackog državnog i društvenog tkiva. Potrebno je napraviti programske, probosanske koalicije povrh etnonacionalnih blokova koji su u suštini antibosanski izum velikodržavnih koncepcija. Potrebna nam je jedna jaka programska probosanska koalicija. Ako se ne napravi takva koalicija, onda cemo opet imati tri nacionalna, ali i nacionalisticka bloka koji ce nastaviti ruinirati državu i sadržaje života svoditi na etnoklerikalne oznake. 3. Za Bošnjake postoji samo jedinstvena, demokratska, suverena i nezavisna država, BiH, a dejtonska tvorevina Republika srpska postoji samo kao dio nelegalnog, oktroiranog Dejtonskog ustava iz Aneksa 4. Cilj agresije i genocida protiv gradana Republike Bosne i Hercegovine je bio stvaranje etnicki ciste Velike Srbije na racun teritorije Republike Bosne i Hercegovine. Zakonitost i pravda u slucaju Bosne i Hercegovine ce biti ostvareni samo nakon što ce izvršiocima agresije i genocida biti oduzeto ono što su ostvarili kao svoj cilj. Na osnovu Internacionalnog prava i gradanskog prava, sve što je steceno na ilegalan nacin ne može biti priznato kao legalno. 4. Pripadnici bošnjackog naroda moraju odbiti amandmane na Dejtonski ustav, jer amendiranje tog ustava znaci prihvacanje Dejtonskog ustava nastalog na genocidu, što ujedno derogira, odbacuje Presudu Internacionalnog suda pravde od 26. februara 2007., od strane same žrtve genocida - što niko u ime žrtve nema pravo uciniti. Dayton-ski sporazum potpisan u Parizu u decembru 1995. je nagradio agresiju i genocid sa prisilnom, ilegalnom i nepravednom podjelom Republike Bosne i Hercegovine na dva “entiteta”: “Federaciju Bosne i Hercegovine” i “Republiku Srpsku”, namecuci nepravedan i samo-paralizirajuci ustavni sistem koji je rezultirao neefikasnim strukturama vlasti. Agresijom i genocidom je žrtva, država Republika Bosna i Hercegovina, prisiljena na Dayton-ski sporazum i Dayton-ski ustav. Na osnovu Konvencije o sprecavanje i kažnjavanju zlocina genocida, ništa ne može opravdati potcinjavanje gradana Bosne i Hercegovine jurisdikciji ustavnog, pravnog i politickog uredenja Dayton-ske Bosne i Hercegovine. Bilo koja promjena u Ustavu može biti usvojena iskljucivo na osnovu procedure odredene Ustavom Republike Bosne i Hercegovine i pravnih osnova nadredenih gradanskom zakonodavstvu kao što su Povelja UN-a i pridružene joj konvencije, ali nikada odlukom paralelnih, dogovornih, ratnih i ostalih ad hoc institucija i pojedinaca koje nemaju na to legalno pravo. 5. Bošnjaci ne smiju potpisati dokument kojim Bosna i Hercegovina gubi svoju historijski i pravno verificiranu državnost na osnovu Internacionalnog prava odnosno Povelje OUN. Na osnovu Povelje UN-a, Ujedinjene Nacije su bile obavezne da zaštite svoju clanicu, Republiku Bosnu i Hercegovinu, od agresije i genocida, a ne da nagrade izvršioce agresije i genocida sa teritorijom države žrtve. Dayton-ski ustav Bosne i Hercegovine (Aneks IV Dayton-skog sporazuma) je nametnut agresijom i genocidom, i nije prošao legalnu proceduru propisanu za usvajanje amandmana na Ustav Republike Bosne i Hercegovine. I zato mi nikada necemo priznati Dayton-ski ustav niti bilo kakve izmjene tog ustava ili novi ustav koji bi mogao biti usvojen na institucijama Dayton-ske Bosne I Hercegovine. 6. Bošnjaci se trebaju i moraju uvijek pozivati na Povelju OUN, i u svim relevantnim rješavanjima svojih problema koristiti tu Povelju i njoj pridodane dokumente, a posebno Konvenciju o genocidu. 7. Po pitanju svojih temeljnih interesa, pripadnici bošnjackog naroda i njihovi lideri moraju djelovati državotvorno i podržavati politicke faktore koji cine korist cjelovitoj, jedinstvenoj, suverenoj državi Bosni i Hercegovini i otvorenom, slobodnom, civilnom društvu. 8. Svjetski sud u Hagu je 26. februara 2007. godine presudio da Republika srpska ¨ne stanuje¨ u BiH, nego da je rezultat genocida po Konvenciji o genocidu pridruženoj Povelji UN, koja zabranjuje ne samo genocid, nego i rezultate genocida, poput tvorevine Republike srpske, smatra ništavnim. Zbog toga se strana kojoj se na sudu sudi i kojoj sud presudi, ne treba pitati za pravni sistem države, za kršenje kojeg agresijom i genocidom joj se sudilo i presudilo. Nije bitno šta o ustavu Bosne i Hercegovine misli bilo ko iz Republike srpske, Republike Srbije, Republike Hrvatske ili bilo ko drugi iz ¨Svijeta¨, nego šta o buducnosti Bosne i Hercegovine i njenom ustavu misle stvarni subjekti prava, a to su samo lojalni gradani države Bosne i Hercegovine koji je žele. 9. Umjesto pregovora i fraza o ¨ustavu kojega ce svi prihvatiti¨ - što stavlja ¨Dejton¨ na stol kao pravni osnov pregovora i veta Republike srpske nad Bosnom i Hercegovinom - Bošnjaci se moraju vratiti iz dogovornog u pravni prostor u kojemu postoji kontinuitet Bosne i Hercegovine, a ne postoji niti ¨Dejtonski ustav¨ a time niti Republika srpska, pogotovo ne kao ¨pravni osnov¨ Republike srpske. Pošto je donesena Presuda Svjetskog suda o agresiji i genocidu, Bošnjaci trebaju zatražiti primjenu odluke Suda, a to nije samo novcana naknada nego brisanje rezultata genocida - i ¨Dejtona¨ odnosno Republike srpske, jer bez toga nece biti niti novcane naknade. Ako Bošnjaci ne zatraže primjenu Presude Svjetskog suda u smislu ukidanja Republike srpske, to ce znaciti suprotstavljanje odluci Suda u smislu odustajanja od Presude i priznavanje Republike srpske. 10. Bošnjaci ne smiju dopustiti da žrtva bude izigrana tako što ce pravni domen rješavanja problema biti napušten. Pravo mora biti osnov bošnjackog politickog djelovanja. Odustajanje od prava otvora neslucene opasnosti za državu Bosnu i Hercegovinu i bošnjacki narod. Bilo kakav pritisak ili pokušaj navikavanja žrtve da prihvati stanje uspostavljeno genocidom je cin genocida.