Premda bez zvanicne strucne slikarsko-kiparske visoke skolske naobrazbe, mladog Fikreta Smajica se bez imalo dvoumljenja moze ubrojiti u red, vrlo malo onih koji po vokaciji i tehnici niti malo zaostaje. Dapace, tehnikom i koloritom slican starim majstorima, vjestinom crteza objektivu fotografskom aparatu, od svojih pocetaka ranim radovima, izdvaja se u sam vrh bosansko-hercegovackog slikarstva. Premda kao takav prisutan i izvan granica maticne drzave. Rodjen 18.aprila 1964. god u Glamocu, kao najmladje djete tradicionalne muslimansko-bosanske porodice, osnovno i srednje skolstvo obrazovanje zavrsava u ljepotici Bosanske krajine Banjaluci. Rastuci uz Vrbaske brzake i po obroncima Sehitluka, vrlo rano u sebi otkriva ono sto samo mali broj istinskih umjetnika i stvaralaca otkrije. Izvanredan dar i talenat za slikarstvo, koji uz vlastiti interes biva iznjedren na prvim ranim radovima vec u dobi od 15 godina. Dok vecina njegovih vrsnjaka odrasta sa loptom u ruci i nogama, s traumama prvih saputanja i ljubavi po banjaluckim sokacima, mladjahni Fikret skriven u cosku svoje sobe, sa petnaest godina otkriva kako se kasira majcino jutano platno sto treba prihvatati boju s cetkice kista, kako se obradjuje drvo koje ce njegov otac ubaciti u pec kako bi se u hladnim zimskim nocima, ugrijala brojna celjad uz pitu i corbu za vecerom. Strpljivo i samostalno, otkrivao je sve tajne i zamke na putu, kojima je put jednog slikara i umjetnika zatrpan. U petnaesstoj godini postaje polaznikom i majstorske slikarske radionice "Pelagic" u Banjaluci gdje skoluje svoj likovni dar i brusi spoznaje uz priznate i poznate banjalucke slikare i kipare, ali i uz ostale strucne goste radionice s prostora bivse Jugoslavije. Sa dvadeset godina, postaje medju najmladjim punopravnim clanovima likovne kolonije "Grupa 69" u Zagrebu, koja se ubraja u najvece kolonije tog tipa u Evropi. Rame uz rame s plejadom danas poznatih i priznatih slikara poput Lackovic-Croate, Rabuzina, Popovica, Velickovica, radovima svoje Emme, svoje Safikade i inima, izrasta u sam vrh Bosanskih majstora ulja na platnu, ali odgaja i usmjerava svoju darovitost u klesanju. Vrlo mnogo potpomognut i interesom za povijest i arheoloska iskopavanja. Kao cjelovit umjetnik samostalno i skupni izlaze u brojnim galerijskim i izlozbenim prostorima bivse Jugoslavije, te u brojnim izlozbenim prostorima Evropskih drzava kuda ga vode postavi "Grupa 69" Ratna stvarnost Banjaluke u ljeto 1992.god. nasilno prekida jednu vrbasku mladost i jednog umjetnika s bojom, a ne puskom, odnosi daleko od doma i prijatelja put SR Njemacke. I kao kod mnogih otrgnutih iz sigurnosti doma i porodice, zapocinje u stranom svijetu, jedan izbjeglicki hod po mukama i borba za sutrasnji dan. U stranom okruzenju s brojnim egzistencijalnim poteskocama i problemom starhih vec i bolsenih roditelja, malo je volje, snage i energije za slike, nove radove. No, 1994. god. u kojoj se donekle i stisavaju ratne trube u maticnoj drzavi, na svjetlost dana donose i nakon 4 godine, i prve naivne radove u tehnici ulja na platnu. Pejsazi u tehnici naive tipicne za medjimurske slikare i naivne majstore Hlebina u Hrvatskoj, njegovij drugoj domovini, bivaju postavljeni u zilozbenom prostoru Bendorfa, pokrajina Rheinland-Pfalz u SR Njemackoj. A 1995. god. i prodajna izlozba u Nuviedeu, Koblenz. Nakon prvih radova postavljenih, veliki interes pokazuju brojne pokrajinske galerije, koje u radovima mladog bosanskog autora prepoznaju autohtone i izvorne radove, svojstvene svjetski vrijednim imenima Rubensa, Pisarou, Ruisdalea... U predahu od boje, Fikret Smajic nerijetko odmor potrazi u prirodi ocuvanoj i netaknutoj s fotografskim aparatom. Ili pak, fotozapisom ovjekovjeci ono tradicionalno sto nosi u sebi. Kroz vlastiti odgoj i ono nesto iskonsko i netaknuto sto je ostalo i nakon puno godina izbivanja iz Bosne. Sklonost fotografiji, stvorila je i serijal fotografija umjetnickih koje u sebi nose dubok pecat Bosne, bilo gdje na ovom svijetu. Bosna u drzavi, fildzanu, kocki secera ili rahatlokuma. Bosna svugdje, najvise u njemu. S tom idejom vodiljom, danas nastaju fotografije i slike koje tokom mjeseca septempbra 2001 godine trebaju biti postavljene u Bendorfu. A potom biti prezentirane u jesen u Munchenu, potom ukoliko termini budu uskladjeni, planirani su i nakon 10 godina postava na prostorima bivse drzave. Unutar prostora kulturno informativnog centra Bosne i Hercegovine u Zagrebu, potom i put Sarajeva, novih a starih galerija. U novim, zrelim radovima, poklonici ovog mladog umjetnika biti ce u prilici upotpuniti svoje privatne zbirke ili kolekcije, ali i novi vlasnici radova upotpuniti svoje kolekcije potpisom autora koji dolazi, a ciji radovi uskoro dolaze i u galerijski prostor u SAD, u New York. N. Cakic Munchen, Deutshland