Flamenco /iskricav, zapaljiv, obasjan, svijetao/ nije samo ples, nego iskonsko umijece zivljenja sto ukljucuje poeziju, igru, pjevanje kao i nacin odijevanja naslijedjen od Roma, doslih u Spaniju iz Indije u 15 stoljecu, odmah nakon "reconquiste". To su, uspjesno, pokazali clanovi baleta "Teatro Espanol", prilikom skorasnjeg gostovanja u Parizu. Njihova povijest je izapocela u francuskom glavnom gradu jos 1960 godine kada su Manuela i Rafaël Aguilar oformili kompaniju od 7 umjetnika, medju kojima je bila i danasnja direktorica, Carmen Salines. Balet sacinjavaju 32 plesaca predvodjena Francescom Guerrerom, umjetnickim direktorom, po zanimanju-slikarom! Rekao je da, upravo, priprema novu koreografiju jer treba napredovati iako su postavke velikog osnivaca, 8 godina nakon njegove smrti-nenadmasne: "Dobili smo brojna odlikovanja i nagrade, kaze 29.godisnji plesac. Isticem "Jefferson Adward" za predstavu "Matador" te "Sir Laurence Olivier Award" 1991 za izvedbu Lorcinog "El Ranga". Ravelov "Bolero" sto smo ga predstavili u Parizu, zahvaljujuci nasoj zvijezdi, Fernandu Solanu, dobio je prvu nagradu za najbolju koreografiju na Festivalu u Versiliani. Parizani su vidjeli i culi nekoliko verzija flamenca, zahvaljujuci bogatom, dvocasovnom progaramu u cijem je sastavu vec nagradjeni Lorcin "El Rango", Ravelov "Bolero" i "Suite Flamenca", popularni ples u magistralnoj izvedbi naseg sugovornika Guerrere. On i njegovi igraci u dobi od 19 do 36 godina su pohadjali spanjolske plesove, folklor i klasicni balet. Njihovo umijece, polet i ocit talenat te muzikalnost ucinili su da stroga i razmazena pariska publika klice i dugo pljesce. Kako nam je podvukao sin gdje Solanes i necak Rafaëla Aguilara, Stephane Alcaraz koji je i scenski direktor, Balet "Teatro Espanol" bi rado dosao pred bosanskohercegovacku publiku, predstaviti im "Alhambru". Samo im treba uputiti poziv! Dzana Mujadzic