"Casni sude, izjasnjavam se: nisam kriv". Tu recenicu je general Armije Bosne i Hercegovine Enver Hadzihasanovic izgovorio 19 puta pred dezurnim sudijom Haaskog tribunala Lal cand Vohrahom. Toliko je tacaka u optuznici, koja ga tereti za krsenje zakona i obicaja ratovanja i teske povrede Zenevskih konvencija iz 1949. godine. Na isti nacin je odgovarao i general Mehmed Alagic, s tim sto se optuznica protiv njega zasniva na 14 tacaka. "Nisam kriv", izjasnio se i pukovnik Amir Kubura po svih petnaest tacaka optuznice protiv njega. Visoki oficiri bosanskohercegovacke armije izisli su pred Haaski tribunal dostojanstveno i potpuno mirno. Svojim odgovorima i drzanjem, bez obzira sto su odbacili sve tacke optuznice, pokazali su da postuju proceduru prvog pojavljivanja pred sudijom i sam Medjunarodni sud. Svi su izjavili da su procitali i razumjeli optuznicu, dakle da nema potrebe da se ona u cjelini cita, i prihvatili da se odmah izjasne po njenim tackama, mada su imali pravo da to prvo izjasnjavanja odloze za trideset dana. Prema sudskoj proceduri, svaki optuzeni se izjasnjava o svakoj tacki posebno. Prvih deset tacaka su istovjetne za sve optuzene: terete se za ubistva, hotimicno lisavanje zivota, nasilje protiv zivota i tijela, nanosenje velikih patnji ili teskih povreda, protivpravno zatocenje civila, te okrutno i necovjecno postupanje sa zatocenicima. Prvih deset tacaka su istovjetne za sve optuzene: terete se za ubistva, hotimicno lisavanje zivota, nasilje protiv zivota i tijela, nanosenje velikih patnji ili teskih povreda, protivpravno zatocenje civila, te okrutno i necovjecno postupanje sa zatocenicima. U slijedecih devet tacaka, optuznica nije istovjetna za sve. Za protivpravni rad, kako optuznica oznacava prinudno kopanje rovova i koristenje zatocenika kao "zivih stitova" u borbama, zatim uzimanje vojnika i civila za taoce optuzen je samo general Hadzihasanovic. Potom su za bezobzirno unistavanje gradova i sela, koje nije opravdano vojnim potrebama, pljackanje javne ili privatne imovine ili njeno unistavanje optuzena sva trojica visokih oficira. Terecenje po posljednjoj tacki, za "unistavanje ili hotimicno nanosenje stete ustanovama namijenjenim religiji" izostalo je za pukovnika Amira Kuburu. Treba odmah napomenuti da su sve te tacke o kojima su bili duzni da se izjasne visoki oficiri Armije BiH, prema proceduri prvog pojavljivanja pred sudom, navedene bez sireg obrazlozenja koje sadrzi optuznica. Tako se danas, po citanju tih tacaka, nije moglo zakljuciti da ni Hadzihasanovic, ni Alagic ni Kubura nisu za ubistva, nasilja, okrutno ponasanje i sve ostalo sto sadrzi 19 tacaka, optuzeni direktno, nego na osnovu "komandne odgovornosti". Oni su, dakle, prema optuznici koju je potpisala glavna tuziteljica Carla Del Ponte 05. jula, krivicno odgovorni za djela svojih podredjenih. Prema clanu 7(3) Statuta Medjunarodnog suda, koji se navodi u svakoj od tri optuznice, "nadredjeni je odgovoran za djela svojih podredjenih, ako je znao ili je bilo razloga da zna da se njegovi podredjeni spremaju pociniti takva djela ili da su ih vec pocinili, a on nije preduzeo potrebne i razumno moguce mjere da takva djela sprijeci ili da kazni njihove pocinioce". Ova recenica se ponavlja uz svaku tacku optuznice, koja sadrzi precizne podatke o vremenu, mjestu i imenima ubijenih civila ili zatocenih vojnika, mahom bosanskih Hrvata, ali i Srba. Generali Enver Hadzihasanovic i Mehmed Alagic, te pukovnik Amir Kubura, kako stoji u optuznici, od januara 1993. do januara 1994. bili su na komandnim pozicijama u Trecem korpusu Armije BiH, koji je operirao na sirokom podrucju od Bugojna, Travnika, Viteza i Busovace do Zenice, Maglaja, Zavidovica, Zepca i Kaknja. U tim operacijama vaznu ulogu je imala 7. muslimanska brdska brigada, u cijem sastavu su bili i strani, takozvani islamski "sveti ratnici" - mudzahedini. U tim operacijama i poslije njih, kako se navodi u Haaskoj optuznici, ubijeno je najmanje 200 civila, bosanskih Hrvata i Srba, dok ih je mnogo vise ranjeno.