Ponovo je pokazala da je SDA dobro organizovana, a sam izbor Izetbegovica juniora (s obzirom na njegov jadan nastup na TV-u), uz prethono najavljenu prevaru od strane SDA, pokazuje koliko su opasni. Najgore je to što ih neprosvijeceni dio naroda, koji ne prihvata bilo kakve razumne argumente za njihov izdajnicki rad, doživljava kao branioce islama i jedinstvene Bosne. Uz sve to, vecina hodža, da li iz razloga vlastitog napredovanja ili licnog ubijedjenja, nalaze se kao prvi bedem u odbrani SDA politike. I sam rezultat disidendtske A-SDA stranke, daje za pravo da je previše nepoznatih faktora povezano sa vrhom SDA, kako bi joj omogucili dovršavanje velikosrpskog projekta. Vec na samom startu, ozvanicenjem mladog srbofila Izetbegovica za bošnjackog clana Predsjedništva pocinje medijska "reafirmacija SDA stranke". Tako je npr. prije par dana održana promocija knjige najveceg izdajnika u historiji Bosne Alije Izetbegovica. Teško je slušati sve te hvalospjeve o covjeku koji je zaslužan za osnivanje Republike Srpske. Osim toga, SDA sada, kao još nikada prije toga, istice za sebe da je stranka kompromisa. Mi znamo jako dobro šta za njih znaci ta rijec kompromis. Ako od vas zatraže da dijelite Bosnu, dakako kompromis je: budite fleksibilni, dajte pola Bosne. Ako od vas traže kompromis po pitanju vlasništva nad Brcko Distriktom, dajte ga entitetima, jer bi se mogli naljutiti projektanti Velike Srbije. Ako od vas traže drzavno vlasnistvo, Popis stanovnistva kojim legalizuju genocid itd., "kompromis" slijedi. Danas spominju sedmogodišnjicu smrti Alije Izetbegovica, i opet najvece laži o njemu kao "covjeku koji je najviše ucinio za ovaj narod i ovu zemlju". Zabrinjavajuca je brojna posjeta ljudi na mezarju Kovaci. Bakir koristi šansu da promoviše sebe, svog oca i njegovu politiku. Posebno je interesantno podvuci neke Bakirove rijeci: "SDA je politika kompromisa", "svi narodi su suvereni na svakom dijelu BiH (Koja laž! - uzviknuse Bosnjaci i Hrvati iz RS), te da su došli na pola puta (vjerujem da se to odnosi na pola ostvarenog zadatka projekta Velike Srbije). Takodjer je interesantno njegovo sjecanje kada je pitao svoga oca za ocitovanje o nekoj situaciji, ovaj mu odgovara: " Ko te tjera da kažeš sve što misliš?" I iz ovoga se vidi da stari Izetbegovic nije bio neki "naivni musliman, vjernik", kako ga projekat predstavlja. Smatram da je danas jedan od prioritetnih zadataka patriotskih snaga BiH, demistifikacija licnosti Alije izetbegovica u novijoj historiji Bosne, eksponiranje njegove izdajnicke uloge. Nedopustivo je da se on posmatra kao svjetska licnost koja je spasila Bosnu od propadanja, kada je njegova uloga u svemu tome potpuno suprotna. Stoga, potrebno je glasno pokrenuti inicijativu za ukidanje naziva ulica sa njegovim imenom u skoro svim gradovima Federacije BiH sa bošnjackom vecinom. Da vidimo kako bi se ocitovala komunisticka Tuzla uz ovakav prijedlog. Sa ovakvom inicijativom pretpostavljam da bi se digla još veca prašina, a svi ti nazovi "pravi Bošnjaci - muslimani", pokazali bi svoje pravo lice. Jedina prava stvar koju bi trebalo odraditi je vracanje na Ustav Republike BiH. Medjutim kreatorima projekta Velike Srbije nije u interesu da se spomene jedinstvena, suverena Republika BiH, a kamoli da se o tome razmišlja. Zato je pobornicima jedinstvene Bosne i Hercegovine dato vrlo malo medijskog prostora na ovim izborima, cime je narušena ravnopravnost medijske zastupljenosti stranaka, kao i pravo na demokratsko oglašavanje. Medjutim, postoji i drugi problem, daleko veci i strašniji, a to je nedovoljna politicka prosvijecenost gradjana. Daleko je manji broj gradjana koji spominje rad i znanje kao kriterije u vrednovanju i napredovanju nekog covjeka. Na ovim izborima vidio sam više nego što je potrebno. Poštenje i rad, kao i borba za koju se neko zalaže nisu kod vecine gradjana mjerilo koje odlucuje izbore. Mnogi i dalje razmišljaju da svoje napredovanje i uspjeh traže u politici koja treba da im kriminalom omoguci put do diplome, boljeg radnog mjesta, bolje mogucnosti za napredovanje. Sve dok je to tako, još dugo se ne mozemo nadati promjenama na bolje. Kultura podmicivanja još dugo ce vladati ovim prostorima. Volio bih da griješim, te da me gradjani u ovome brzo demantiraju. N. N.