Nastupati u svome gradu za Olivera Dragojevića oduvijek je bila posebna čast i veselje, ali i velika odgovornost. Splitska publika vjerno ga prati od početaka njegove karijere - uz njegove pjesme su odrastali, zaljubljivali se, slavili sve posebne događaje i dočekivali jutra sa stihovima njegovih velikih hitova. Mlađe generacije objeručke su prihvatile njegovu glazbu i tako stvorile novu bazu Oliverovih vjernih slušatelja. Oliver i njegova ekipa stoga u planiranje koncerta ugrađuju “i srce i dušu” želeći priuštiti publici događaj kojega neće zaboraviti. Splitski koncerti Olivera Dragojevića poseban su doživljaj, uvijek 'nabijen' dubokim emocijama i pozitivnim vibracijama. Upravo takav bit će i njegov nadolazeći koncert u Spaladium Areni, 24. listopada. Prekrasan prostor još ljepšim će učiniti upravo splitska publika, a Oliver će se pobrinuti za to da im ta jesenska nedjeljna večer ostane u trajnom sjećanju. Uz pjesme s najnovijeg uspješnog albuma “Samo da je tu”, koncert će obilovati i bezvremenskim hitovima koji su obilježili Oliverovu karijeru. Jedan od njih je pjesma 'Skalinada'. Unutrašnja duboka kompatibilnost koju su tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća ostvarili Zdenko i Oliver, bila je ravna onoj između Johna i Paula (dobro znate na koju 'čupavu četvorku' mislimo). Jedan od ponajboljih primjera osobitosti te suradnje jest pjesma 'Skalinada'. Ovo je 'dalmatinska pisma' u punom smislu te riječi, s melodijom, posebno u refrenu, u potpunosti ravnoj Verdijevoj 'Donna E mobile' ili neponovljivo prekrasnoj melodiji zbora židovskih robova iz opere 'Nabucco', istog skladatelja. Skladba 'Skalinada' iz 1976. godine, uz 'Moj galebe' i 'Oprosti mi, pape', spada u grupu najvećih i bez ikakvih dvojbi zaista povijesnih Runjićevih uspješnica, a u današnjem kontekstu nazivali bismo je 'megahitom'. U sklopu koncepcije hrvatske diskografske nagrade Porin, 'Skalinada' bi gotovo sigurno dobila nagrade u kategorijama 'Pjesma godine' i 'Hit godine', što je doseg kojeg je u hrvatskoj diskografiji ostvarilo samo mali broj pjesama. U glazbenom smislu ova prekrasna pjesma zaslužuje dodatnu analizu koju možete pročitati pregledom materijala u privitku, koje donosimo iz Oliverove biografije 'u viziji Ictinus grupe', pod radnim nazivom 'Štorija o Oliveru'. I dok karte za ovaj spektakl u Splitu polako postaju predmet sve većeg interesa, dopustite nam samo jedan mali savjet za kraj... Predstojeći veliki koncert Olivera Dragojevića u Spaladium Areni koncertni je događaj kojeg - ne smijete propustiti! 'Skalinada' / Split 76 Unutrašnja duboka kompatibilnost koju su tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća ostvarili Zdenko i Oliver, bila je ravna onoj između Johna i Paula (dobro znate na koju 'čupavu četvorku' mislim). Jedan od ponajboljih primjera osobitosti te suradnje jest pjesma 'Skalinada'. Mislim da nije nimalo pretenciozno usporediti je po jedinstvenom značaju za Hrvatsku i posebno Dalmaciju, s najboljim arijama koje je svijetu podario veliki Giuseppe Verdi. Ovo je 'dalmatinska pjesma' u punom smislu te riječi, s melodijom, posebno u refrenu, u potpunosti ravnoj Verdijevoj 'Donna E mobile' ili neponovljivo prekrasnoj melodiji zbora židovskih robova iz opere 'Nabucco' istog skladatelja. Poslušajte sva tri primjera, pa sami prosudite. Skladba 'Skalinada', uz 'Moj galebe' i 'Oprosti mi, pape', spada u grupu najvećih Runjićevih uspješnica, izraz koji ovdje koristimo kako bi dočarali njen uspjeh kod glazbenih stručnjaka, kao 'pjesme', uz istovremeni uspjeh kod publike, dakle, u kontekstu onoga što danas nazivamo 'megahitom'. U sklopu koncepcije Porina, to je ono što zapravo želimo reći, 'Skalinada' bi gotovo sigurno dobila nagradu u kategorijama 'Pjesma godine' i 'Hit godine', što je doseg kojeg je ostvarilo relativno manji broj pjesama. U glazbenom smislu ovaj megahit zaslužuje dodatnu analizu; U 'perceptivno-emotivnim mističnim lokacijama' sveobuhvatnu jednostavnost kojom ova pjesma prodire u nas, kakvom samo lakoćom, možemo usporediti s onim – osjećajem – kojeg imate, posebno ako ste imalo glazbeno-skladateljski obrazovani (što ne znači da nužno to morate biti, naravno), kada nakon slušanja neke od bravuroznih Mozartovih ili, primjerice, Stingovih skladbi lakomisleno pomislite: 'ma sve je to tako jednostavno i lijepo, samo teče, teče...', a onda kada pokušate bilo što promijeniti, akord ili makar samo jedan ton, ubrzo shvatite da se samo naoko radilo o 'jednostavno izvedivoj jednostavnosti', odnosno da ste upravo svjedočili manifestaciji iznimno preciznog sustava 'genijalno izvedene jednostavnosti'. Takva je velika većina Mozartovih skladbi, a usuđujem se reći i većina Runjićevih, od koje se onda većina ('većina od te većine') ravnopravno nosi i s 'Amadeusom'. U glazbeno-skladateljskom smislu ovo je također jedan od boljih pokaznih primjera Runjićeve skladateljske minuciozne inteligentnosti. Naime, osim što se već u samom tekstu vrlo maštovito poigrao s lingvistički zahvalnim momentom riječi 'skalinada' (...to je sudba, to je nada... skalinada...), Runjić je u melodijskim rješenjima ponovo pokazao veliku invenciju, markantnu odlučnost u skladateljskom upravljanju formiranja motivičko-melodijskih jezgri, kao i iskustvo u balansu artizma i populizma. Međutim, ono što posebno imponira jest rijetko viđena osjetljivost na vezu značenja teksta i doslovne realizacije melodije. Uvod pjesme polaganošću prožetom ugodom uvodi nas u pjesmu, da bi u refrenu Runjić najprije 'skale' / 'stepenice života' portretirao dugim tonom, kao izraz dužine 'skalina' kao dužine životnih putova, da bi zatim manufakturnim sentimentom poput velikih slikara, 'oslikao' samo – kretanje po skalinama – koristeći umnogome pritom skladateljsku tehniku repeticije, i to u njenom najboljem izdanju, da se tako izrazimo. Paralele koje se, jasno samo do određenog nivoa, u kontekstu motivičkog formiranja i razvijanja osnovnog melodijskog motiva, mogu povući sa 'Stairway To Heaven' grupe Led Zeppelin i poznatim uvodnim motivom iz Beethovenove V. simfonije – nisu neopravdane. Kada napomenemo da su u tom vješto 'smiješanom koktelu' svoje mjesto mogućnosti davanja doprinosa našli i aranžmani koji sjedinjuju najbolje 'tekovine' klasične glazbe s onim narodnim dalmatinskim arhetipskim melodijskim idiomima, možemo čak reći 'narodskim', jasno je zašto je... pardon, da ne zaboravimo Oliverov veliki 'promukli doprinos'... dakle, jasno je zašto je 'Skalinada' ubrzo postala 'opći jugoslavenski hit', a nikako ne smijemo zaboraviti napomenuti da je u razdoblju od 1945. do 1990. upravo to bila, daleko najemitiranija skladba na svim radio postajama, na teritoriju bivše države. 'Galeb i ja', kao i niz pjesama drugih autora bili su blizu, ali ih je baš 'Skalinada' sve nadmašila, oborivši sve rekorde emitiranja i postavši nedvojbenim diskografskim fenomenom. 'Skalinada' je i danas uvjerljivo jedna od pet ili šest najpoznatijih Oliverovih pjesama. Određene paralele s također svevremenskom pjesmom 'Oprosti mi, pape' su također moguće. U kojoj god se 'skali' života nalazili, sigurni smo da volite ovu pjesmu. Skalinada... Skalinada Mirno spavaj dušo moja Noć je 'ladna zvizda tvoja sjaja nima na sto vrata ja san kuca tople riči, mrvu srca nigdi nima Pismo mala reci svima moj je život pusta stina mira nima miljun pasi ja san proša sad se pitan 'di san doša sriće nima Skalinada, skalinada tu se penje, tu se pada to je sudba, to je nada skalinada Skalinada, skalinada svaki korak, jedna skala svaka skala, jedna nada skalinada skalinada, skalinada skalinada, skalinada Sudbo moja ol' ne vidiš na toj stazi di me vodiš sunca nima u đardinu o' života još mi samo pisma osta cvića nima kad zajeca mandolina sve ću skončat čašom vina nek' me nima kraj fontane sklopit oči ona tuđu sriću toči moje nima Skalinada, skalinada tu se penje, tu se pada to je sudba, to je nada skalinada Skalinada, skalinada svaki korak, jedna skala svaka skala, jedna nada skalinada skalinada, skalinada skalinada, skalinada 'Oprosti mi, pape' / 1978. 'Oprosti mi, pape' uz to što je nezaobilazni dio Oliverovog repertoara, jedna je od najljepših i najvažnijih pjesama ikada napisana u Hrvatskoj i 'na ovim prostorima'. Pokušajmo shvatiti zašto je tome tako... Postoje, dakle, pjesme koje imaju toliku emotivnu snagu i ukupni značaj da za njih možemo reći da 'naprosto govore upravo ono što generacije ljudi osjećaju', koje iskazuju sve naše čežnje i samu bît nekih odnosa među ljudima. U grupu tih pjesama bez i najmanjih dvojbi možemo s iznimnim respektom uvrstiti pjesme 'Ćale moj' i spomenutu 'Oprosti mi, pape'. Razlog zašto ih ovdje donosim i analiziram u svojevrsnoj 'emotivnoj sinergiji i korelaciji' jest prilično jednostavan. Naime, veže ih ime jedne zasigurno vrlo posebne osobe: Zdenko Runjić. Pišući sada, danas, o tim pjesmama, doslovno mi se tresu ruke i jedva pišem od emocija koje one izazivaju (u meni), posebno u njihovom spoju, ali i od strahopoštovanja koje (ionako) gajim prema djelu Zdenka Runjića. Možda zvuči pomalo pretjerano, ali je zaista tako, jer zamislite snagu imaginacije i osjećajnosti te osobe, Zdenka Runjića, koji je autor glazbe – za OBJE pjesme! Zastrašujuće. Ipak, bilo bi sasvim nepravedno, a na to nemam pravo, da ovdje ne spomenem autore stihova, Tomislava Zuppu s 'Ćale moj' i Momčila Popadića s 'Oprosti mi, pape', dva vrhunska tekstopisca koji su ispisali najsvjetlije stranice hrvatskog (i regionalnog) ultimativnog fundusa pjesama. Kad spominjemo Tomislava Zuppu, za njega vrijedi gotovo isto što i za Runjića, jer kada ste autor stihova za pjesme 'Galeb i ja' i 'Pismo ćali', s punim pravom i ponosom možete nositi epitet 'velikog tekstopisca'. Obratiti pažnju također treba na majstore aranžmanske vještine, braću Kalogjera. Dok je 'Pismo ćali' u originalu aranžirao Nikica Kalogjera, 'Oprosti mi, pape' i 'Moderato cantabile' Arsena Dedića aranžirao je njegov brat Stipica Kalogjera. Svi ovi primjeri zorno pokazuju koliko je bitna uloga aranžera za konačni zvuk pjesme, što se posebno vidi u klavirskim i gudačkim dionicama tih pjesama. Oliverova supruga Vesna u jednom je intervjuu istaknula 'da u svakoj pjesmi, zbog osebujnosti svog interpretativnog stila i emocije koju prenosi, Oliver ima otprilike 25 do 30% udjela kao suautor'. Da tome zaista jest tako, između većine ostalih, potvrđuje to (i) ova pjesma. Značajno je primjetiti da je u originalnoj izvedbi na festivalu Split 78, Oliver pjesmu pjevao – namjerno vrlo blizu 'šlagerskom štihu' i pomalo kroz nos, izrazito gestikulirajući rukama, sve ne bi li opisao pjesmu publici - dok je na veličanstvenom koncertu 2007. u Puli, pjesmu izveo sam, i u maniri puno bližoj 'festivalskoj šansoni', uz vrlo uspjele decentne 'jazzy intervencije' u klavirskom dijelu aranžmana. Čak i kada se umnogome prilagođava novom vremenu i 'modernim strujanjima', Oliver to čini na svoj originalan način, ostajući uvijek onaj stari, 'Oliver'. > U 'perceptivno-emotivnim mističnim lokacijama' sveobuhvatnu jednostavnost kojom ova pjesma prodire u nas, poput primjerice 'Skalinade' ili ostalih velikih hitova, možemo usporediti s onim – osjećajem – kojeg imate, posebno ako ste imalo glazbeno-skladateljski obrazovani (što ne znači da nužno to morate biti, naravno), kada nakon slušanja neke od bravuroznih Mozartovih ili, primjerice, Stingovih skladbi lakomisleno pomislite: 'ma sve je to tako jednostavno i lijepo, samo teče, teče...', a onda kada pokušate bilo što promijeniti, akord ili makar samo jedan ton, ubrzo shvatite da se samo naoko radilo o 'jednostavno izvedivoj jednostavnosti', odnosno da ste upravo svjedočili manifestaciji iznimno preciznog sustava 'genijalno izvedene jednostavnosti' ili 'jednostavno izvedene genijalnosti'. Takva je velika većina Mozartovih skladbi, a usuđujem se reći i većina Runjićevih, od koje se onda većina ('većina od te većine') ravnopravno nosi i s - 'Amadeusom'. <   Ljubav prema ocu, kao uz majku jednako važnoj osobi za svako dijete, u ove je dvije pjesme doživjela svoje ponajbolje opise. Biti bez oca, ili imati ga, a da vas ne voli dovoljno, teške su stvari. Ako ste bili te - sreće - da upoznate pravu očinsku (i majčinsku ljubav), shvatit ćete da je to jedna od najljepših stvari u životu. Zato, 'vjerujte u ljubav'. ...A kada se one nježno okrutne, neumitne niti smrti polagano omotaju oko nama najdražih osoba, i kada ih uzmu... što god tko vjerovao o 'stvarima s one strane' i dimenzijama koje su nam još uvijek poluotkrivene, tada... kako je to rekao još jedan veliki autor, Hus iz Parnog valjka,... ''tišina glasna ubija polako, a kad je kraj nikom nije lako'', i od tog trenutka počinje ono teško izdrživo - 'nedostajanje'. Trag u beskraju. Bujica sjećanja. Nešto kao da vrišti, duboko u nama. ''I u nama, toliko ljeta, mi smo siročad svijeta'', zbori nam veliki Arsen u 'Moderato cantabile'. Srodna je svemu ovome i Arsenova predivna pjesma 'Dida moj'. Prolaznost života i krhkost vremena ljubavi. U tome je stvar, u.. Nedostajanju... Pismo ćali' ('Ćale moj') 'Oprosti mi, pape' Sad sam naresa Rekli su mi najgore o tebi, nisu nikad pričali o sebi, Doša sam velik Rekli su mi ono ća su tili, virova san stariji su bili, Mater govori da sam ti nalik Rekli su mi ono ća su tili, virova san stariji su bili... I da sam isti ka tvoja slika Rekli su da si svugdi bija, rekli su da si puno pija, Kad si se ono s materom slika Rekli su mi ono ća su znali, virova sam jer san bija mali, Ćale moj Rekli su mi ono ća su znali, virova sam jer san bija mali. Svak mi se ruga da si uteka Oprosti mi pape, sve te grube riči, A mater govori da si joj reka I moj život sada, na tvoj život sliči. Zdravljem se kleja da ćeš se vratit Oprosti mi pape, sad razumin tebe, Oli životom svojim ćeš platit Ćale moj, Gledan tvoju sliku, gledajući sebe. Ćale moj Nosim jaketu žutu i gaće Rekli su mi da si ženske jubi, na kartama da si šolde gubi, Što si posla mi tisne i kraće Rekli su mi ono ća su znali, virova sam jer san bija mali, Mater je uvik u tvojoj vešti Rekli su mi ono ća su znali, virova sam jer san bija mali. Pa nam se smiju da smo furešti Ćale moj Tija bi ćale ka druga dica Rekli su mi da si psova Boga, rekli su mi prikoviše toga, Imat uzase svojega oca Rekli su mi ono ća su znali, virova sam jer san bija mali, S tobom se igrat Rekli su mi ono ća su znali, virova sam jer san bija mali. Uz tebe ležat Slušat te, pričat, stalno te gledat Oprosti mi pape, sve te grube riči, ćale moj, I moj život sada, na tvoj život sliči. ćale moj, Oprosti mi pape, ća san druge sluša, ćale moj Ja san pape isti, jer san život kuša. Čekam te ćale Oprosti mi, pape! Da nam se vratiš Nitko da ne traži da svoj dug platiš Već da uz mater u miru živiš I da nam kuću opet oživiš Ćale moj Mater će umrit od silnog jada Oprosti mi, pape! Ko će pogledat na mene tada Vrati se ćale kad ja te volim Makar bez šolda jer ja te volim Ćale moj, Ćale moj, Ćale moj! 'Pismo ćali' ('Ćale moj') 'Oprosti mi, pape' Glazba: Zdenko Runjić Glazba: Zdenko Runjić Stihovi: Tomislav Zuppa Stihovi: Momčilo Popadić Aranžman: Nikica Kalogjera Aranžman: Stipica Kalogjera 1967. – originalna izvedba: Vice Vukov 1978. – originalna izvedba: Oliver Dragojević 1976. – jedna od najboljih obrada: Ibrica Jusić Treba li uopće dodati da je pjesma 'Oprosti mi, pape' jedan od Oliverovih najvećih hitova, koja je na Splitu 78 – ''gotovo srušila Prokurative'', kako to lijepo kaže naš uvaženi glazbeni kritičar Zlatko Gall, postigavši golem uspjeh, za sva vremena! Zanimljivi linkovi... Oliver Dragojević - 'Oprosti mi pape' – '78. / '80. Vanna - 'Oprosti mi pape' - Evergreen, HRT - 2009. Đani Stipaničev - 'Oprosti mi pape' - Evergreen, HRT - 2009. Vice Vukov - 'Pismo ćali' - 1967. Ibrica Jusić – ‘Pismo ćali’ – 1976. Đani Stipaničev - 'Pismo ćali' - Evergreen, HRT - 2009. - superfinale, Opatija Goran Karan - ‘Pismo ćali’ - Split 2010. Darko Rundek - 'Pismo ćali'