Sutrasnji Samit u Touquetu bazira se na ogromnim razlikama britanske i francuske politike, najprije zbog napada na Irak a potom radi nesuglasica oko reforme evropskih institucija, te bliskoistocne pa i africke krize. Medjutim, rijec je o starim demokracijama cije su diplomacije, naucene na kompromise i koristenja svih politickih strategija, spremne podpisati partnerstvo protiv terorisma, za zastitu covjekove okolice pa pomoci za razvitak Treceg svijeta. Prosle jeseni rijesen je problem francuskog prihvatilista Sangatte i uvoza engleske govedine. Obje strane se dobro cuvaju da ne pomenu sadrzaje koji su odlozili Samit, predvidjen za 3 decembar prosle godine. Teme razmimoilazenja poput agrikulture nece biti na dnevnom redu iako francuski poljoprivrednici stalno strajkuju i protestuju protiv povlastenja koje EU pruza susjedima sa druge strane kanala La Manche. Ova popustanja su uslovljenja pripremom obiljezja stogodisnjice "slaganja i zajednistva" dvije zemlje, sto ce se upriliciti pocetkom 2004. Samo, svi se plase sporne "iracke teme" koja bi mogla neutralizirati ostalo. Tony Blair se, upravo, vratio iz Washingtona i optimisticki se nada da ce dobiti drugu rezoluciju prije bilo kakvog sukoba sa Saddamom Husseinom. Ali poput George Busha, "stalo mu je da rasprave o drugacijem rjesenju ne odgode sve to za nekoliko dugih mjeseci". Sef britanske vlade ce u Touquetu pokusati ubijediti Jacquesa Chiraca da Francuska podrzi rezuluciju ili da je ne odbije! Njegov ministar vanjskih poslova, Geoff Hoon, smatra vaznim da su francuski kao i njemacki autoriteti jasno naglasili kako ne zele iracko posjedovanje oruzja za masovno unistenje. Gospodin Hoon je ubjedjen kako njemacko i francusko ucesce u eventualnom sukobu nece izostati! Sadrzaji vezani za kasno "pridruzivanje" Berlina i Pariza je cesta tema britanskih analiza i komentara. U francuskoj pijestolnici se pitaju ne smatra li London svoje zelje iluzijom stvarnosti? Francuska je zadrzala vlastito misljenje, daleko od britanskih stavova. Ujedinjeno kraljevstvo skupa sa SAD je zakljucilo Blixov izvjestaj kao " orijentalno nepostovanje" zahtijeva UN. Francuska je daleko od takvog zakljucka. London optuzuje Bagdad za sva svjetska zla i nastoji dobiti od Iraka odgovor na deset preciznih pitanja o razoruzanju. Pariz se kloni ovakvog uslovljavanja. Velika Britanija izgleda spremna za sukob i bez dozvole UN sto se u Parizu smatra svetogrdjem. Francuska trazi da se inspektorima odobri istrazivanje jos nekoliko mjeseci jer su ga i trazili. Posto ce oni biti "na terenu" Irak ce se nalaziti "zatvoren u kutiji" sto znaci bice neutralizirana njegova moc razaranja. Pariz i London imaju razlicite vizije strategija svjetskog upravljanja. Ovdje se pitaju je li se jos nalazimo pod uticajem "hladnog rata" ili medjunarodna zajednica moze rijesiti probleme i krize u sklopu UN? Mozda smo usli u novu eru gdje Washington odlucuje o ratu i miru? Francuska nastoji da njeni britanski susjedi jasno potvrde njihovu vezanost za multilateralizam. Navodno, jednako misle i Britanci, sudeci po mjerenjima "Daily Mirror", 84% ne zele ucesce u konfliktu bez suglasnosti UN. Izgleda da je i popularnost Tony Blaira znatno opala. Prema mjerenjima instituta MORI, prvi covjek britanske vlade ima samo 33% pozitivnih misljenja protiv 58% negativnih. Dzana Mujadzic