NEDELJKO NEDJO GALIC (22.7.1949-17.10.2010) Pise: Prof. Dr. Behdžet Mesihovic , Ponedeljak, Oktobar 18, 2010 u 6:28 prije podne Bilo je to nepun mjesec poslije ubistva Blaža Kraljevica pocetkom septembra 1992.. Sa Lištice, gdje sam održao ispite za studente Gradjevinskog i Mašinskog fakulteta, sišao sam u Ljubuški. Šetao sam Ljubuškim uzduž i poprijeko obucen u maskirnu vojnu uniformu sa starim bosanskim grbom- plavi štit sa zlatnim ljiljanima- na grudima. Jos nije bilo pravog sukoba izmedju Armije i HVO-a. Sem radoznalih pogleda na ljiljane na mojoj vojnickoj bluzi nisam izazvao nikakvu narocitu podozivrost, mada sam se pribojavao, jer su neke naznake sukoba vec postojale. Blaža su zapravo i ubili mucki zato sto je odlucio da se pridruzi vojsci sa ljiljanima. Kad sam vec pomisljao da se vratim u Mostar u dnu Ljubuškog u izlogu radnje u prizemlju- sad znam da je to radnja i kuca porodice Nedje Nedeljka Galica- ugledao sam ogroman grb sa ljiljanima. Dotle nisam nigdje veci i ljepši bosanski grb vidio: blještavo plav stit sa zlatno žutim ljiljanima. Ogroman metar sa metar. Pored ljiljana na mojim grudima to je sigurno bio jedini grb sa ljiljanima tog dana u Ljubuškom. Bio je lijep suncan dan kako je to cesto u tim krajevima u jesen, dok je svuda najcesce vec dobro hladno- kisovito ili vjetrovito- u to doba godine. Bez okljevanja sam usao u suterensku radnju. Iza pulta je stajao Nedo. Bio je to nas prvi i zadugo jedini susret. Drugi i posljednji put sam sreo Nedju poslije skoro osam godina krajem avgusta 2001. Nedjo se malo prije toga vratio iz dobrovoljnog egzila iz Ceske gdje se nasao sa kompletnom porodicom i sa svojim protjeranim komsijama Bosnjacima iz Ljubuskog. Necu sad pricati tu tipicnu bosanskohercegovacku pricu o „etnickom ciscenju“ (tako lijepa sintagma, za ta uzasna dogadjanja u citavoj BiH gdje su oni koji su predstavljali vecinu cinili uzasne zlocine nad onima koji nisu pripadali njihovoj etnickoj ili vjerskoj grupi), mada tu pricu treba ispricati iz pijeteta prema nesretnim i nevinim zrtvama i zato da bi sprijecili da se ti uzasni dogadjaji ni u Ljubuskom ni nigdje drugo nikad vise ne dogode. Pri prvom susretu Nedo je ostavio dojam stasitog zdravog snaznog lijepog plavookog plavobradog i plavokosog visokog covjeka. Njegos u plavoj varijanti. Poslije upoznavanja, Nedjo je izrazavao svoju zalost za Blzom Kraljevicem, koji je bio ubijen od HVO-a zbog svog iskazanog bh-patriotizma. Tesko je prepricati taj nas razgovor od prije oamnaest godina, ali ono cega se dobro sjecam – pored najveceg i najljepseg grba sa ljiljanima- bilo je Nedjino odricanje vlastitog hrvatstva izazvanog cinjenicom da su jednog hrvatskog nacionalistu, koji je odlucio da brani BiH, ubili vojnici HVO-a! Ja sam opet pokusavao da uvjerim Nedjju kako Blazeve ubice nisu, niti mogu da budu Hrvati. -Kako mogu Hrvati da ubiju Hrvata?!- bio je moj prvi argumnt, a zatim sam nastavio da uvjeravam tog dicnog Hrvata, da je on zaista Hrvat! Bilo je to istovremeno i zalosno i komicno! Pri drugom susretu dosao sam u Ljubuski da obidjem tesko bolesnog Nedju. Mada je bilo toplo ljetno posljepodne krajem kolovoza, Nedjo je lezao u krevetu u svojoj kuci u Ljubuskom. Dugo smo pricali o ratu: o rusenju i razaranju o protjerivanju o stradanju ljudi sirom nase domovine. U svom Ljubuskom Nedjo je pokušao da sprijeci stradanje svojih sugradana Bošnjaka. Pritom je pokazao izuzetnu hrabrost, jer nije bilo bas jednostavno stati izmedju razularenih naoruzanih progonitelja i njihovih zrtava. Bilo je jos takvih ljudi u Ljubuskom i svuda sirom BiH koji su ustajali u zastitu nevinih zrtava. Samo nije niko pokazivao tako veliku hrabrost i istrajnost u zastitu drugih nezasticenih a proganjanih kao Nedo od Ljubuskog. Potom je i sam sa svojom suprugom i troje maloljetne djece otisao u progonstvo sa svojim prognanim komsijama Bosnjacima. Nedo protestuje i poslje svoje smrti! Umjesto u Ljubuskom, po vlastitoj zelji, sahranjen je na groblju Sutina u Mostaru. Svaki put kad posjetim Nedu na Sutini u Mostaru, tako i ove nedelje 17.10.2010., cini mi se da umjesto visoke omorike obrasle brsljenom, pored mene stoji stasiti snazni lijepi plavooki plavobradi i plavokosi visoki covjek. Njegos u plavoj varijanti: Nedeljko Galic, Nedo od Ljubuskog. Takav je Nedo iz mog sjecanja. ----- Dr. Mesihovic je profesor Matematike na Gradjevinskom Fakultetu u Sarajevu. Prije rata je bio profesor na Gradjevinskom Fakultetu Univerziteta Dzemal Bijedic u Mostaru. U toku rata je kao i mnogi drugi Mostarci bio logoras u koncentracionom logoru HVO-a Heliodrom. Mostarci se slazu da je upravo zahvaljujuci upornoj borbi Dr. Mesihovica ratni zlocinac Jadranko Prlic zavrsio iza resetaka u Hagu. M. B., Boston