Izvodi iz Intervjua fra PETRA JELECA za list "Posavina" HDZ BiH je kao Tudjmanova i Šuškova ispostava hrvatskog HDZ-a svojom politikom, medijskim i obavještajnim radom omrznula Hrvatima njihovu domovinu BiH S dopuštenjem uredništva objavljujemo intervju fra Petra Jeleca objavljen u aktualnom, rujanskom izdanju mjesecnika "Posavina", kojeg je vodio urednik lista Ivo Kobaš. U posljednje vrijeme svojim hrabrim istupima pažnju medija sve više privlaci mladi svecenik iz Posavine, doktor znanosti fra Petar Jelec. Njegove izjave malo koga ostavljaju ravnodušnim – neki ga hvale najbiranijim rijecima, a neki ga nazivaju najpogrdnijim imenima. No, nesumnjivo je da ovaj covjek ima cvrst stav o bitnim pitanjima naše stvarnosti i da ga na njegovom putu teško mogu pokolebati i oni koji ga kude i oni koji ga hvale. Zato nam se ucinilo razumnim da fra Petru postavimo nekoliko aktualnih pitanja vezanih za Bosnu i Hercegovinu i za Posavinu. Posavina: Znamo da ste izjavljivali kako se vrh vjerskih institucija u BiH nije uvijek ponašao u skladu sa nacelima koje javno propagira. Kako ocjenjuete ponašanje vjerskih zajednica za vrijeme ovog zadnjeg rata u BiH i u Posavini? Fra Petar: Vjerske zajednice u BiH su, opcenito govoreci, zakazale tijekom rata i itekako snose odgovornost za situaciju u kojoj živimo. Veliki propusti su ucinjeni i poslije rata jer pojedinci iz naših vjerskih zajednica vrlo cesto pridonose daljnjim podjelama medu ljudima, umjesto da rade na njihovu prevladavanju. Dobar dio klera se zbog materijalnih interesa nekriticki povezao s politickim mocnicima. Naravno, ne treba ih sve stavljati na istu razinu, jer medu njima itekako postoje razlike. Srpska pravoslavna Crkva je svakako odigrala negativnu ulogu jer je uz SANU bila duhovni i ideološki inicijator rata u našoj zemlji i u susjednoj Hrvatskoj. Preporucio bih ovdje Vašim citateljima da procitaju knjigu Milorada Tomanica „Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj“ gdje ce pronaci izvrsnu analizu uloge SPC-a u zadnjim ratovima. Muslimanska vjerska zajednica s reisom Cericem na celu rapidno gubi ugled u društvu, a reis Ceric svojom, blago receno kontroverznom aktivnošcu, cini medvjedu uslugu svome narodu i ovoj državi. Njegova nedavna izjava kako ne razumije što je „rujan“ predstavlja vrhunac cinizma jednog vjerskog službenika koji je inace dio svoga života proveo kao imam u Zagrebu. To su ljudi prošlosti koji, usprkos deklarativnoj ljubavi prema BiH, rade protiv njezinih interesa. Za Katolicku crkvu sam vec rekao kako i ona, uz casne iznimke, snosi historijsku odgovornost zato što nije Tudmanu i njegovoj politici manipuliranja bosanskim Hrvatima i njihova iseljavanja rekla odlucno „NE“, zato što i danas veliki dio klera podržava tu politiku i stranku koja je najodgovornija za ono što se bosanskim Hrvatima dogodilo. Umjesto toga, u svim se crkvenim tiskovinama (izuzev casne iznimke revije „Svjetla rijeci“) s vremena na vrijeme mogu procitati neukusne pohvale Tudmanu i Šušku i njihovom navodnom velikom vizionarstvu. Covjek bi pomislio da bi neki u Crkvi ovu dvojicu unesrecivaca bosanskih Hrvata vrlo rado uzdigli na cast oltara. Posavina: Rat je davno završen. Bosna i Hercegovina je dobila mnogo financijske pomoci, ali nam nekako ne ide. Evo, stanovništvo se i dalje raseljava, radnici se otpuštaju s posla, omladina se drogira. Cini se da je dobro jedino vecem broju politicara. Obzirom da ste Hrvat i da najviše kontaktirate sa pripadnicima svog naroda, pretpostavljamo da najbolje poznajete prilike vezane za Hrvate, što mislite o tome kako se vodi hrvatska politika u BiH i jesu li HDZ BiH i predsjednik Dragan Covic do sada opravdali povjerenje naroda. Fra Petar: O hrvatskoj politici u Bosni i Hercegovini bi se moglo daleko i naširoko govoriti, a dijelom sam gore odgovorio na Vaše pitanje. Kada se ozbiljno proanalizira ovih dvadeset godina od kada Hrvate u BiH predstavlja HDZ, mogu se lako vidjeti katastrofalni rezultati te politike. To je za bosanske Hrvate zaista stranka više nego opasnih namjera. I clanovi iz drugih hrvatskih stranaka snose dio svoje odgovornosti za ovo stanje, ali je njihova odgovornost kudikamo manja od one HDZ-a jer oni jednostavno nisu bili na vlasti toliko dugo koliko je to bila ova stranka, niti su imali novac, medije i utjecaj kakav je imala „stožerna stranka svih Hrvata“. HDZ BiH je kao Tudmanova i Šuškova ispostava hrvatskog HDZ-a svojom politikom, medijskim i obavještajnim radom omrznula Hrvatima njihovu domovinu BiH, one koje nije fizicki uspjela preseliti u „maticu“ Hrvatsku, ucinila je da se mentalno isele iz nje tako da se ovdašnji Hrvati više organiziraju za izbore u Hrvatskoj nego u vlastitoj domovini, bolje poznaju zemljopis i povijest Hrvatske nego BiH. Smatram kako ni komunisti u svojih 45 godina vladavine nisu ni izbliza nanijeli toliko štete Hrvatima koliko je to ucinio HDZ koji ovih dana slavi dvadeset godina svoga postojanja. Odgovorno tvrdim da bi Hrvati u BiH bili u kudikamo boljem položaju, da bi ih vecina i dalje živjela na svojim ognjištima da se ta stranka nije nikada ni pojavila. Posavina: Posavina je u ratu na vecem svom prostoru uništena, razorena, podijeljena i raseljena. U tome su sudjelovale stranke koje su i sada na vlasti. Cesto se mogu cuti vrlo kontradiktorni stavovi o tomu što se dogodilo s Posavinom u ratu? Fra Petar: Stvari oko sudbine naše Posavine su više nego jasne onomu tko želi vidjeti istinu, a onomu tko ne želi, teško je bilo što dokazivati. Jerko Zovak je napisao odlicnu knjigu o ratu u Bosanskoj Posavini gdje je dokumentirano i cinjenicno dokazao sramotnu ulogu hrvatske politike u Bosanskoj Posavini. O tomu su zadnjih 18 godina više puta u svojim intervjuima govorili trojica generala hrvatske vojske: Petar Stipetic, Anton Tus i Martin Špegelj. Neki dan sam procitao još jedan odlican intervju generala Tusa u kojem je zapravo u nekoliko recenica sve kazano o sudbini Bosanske Posavine, a zbog važnosti tog teksta, ja cu ga ovdje doslovno citirati: „Najdrasticniji primjer ‘duple linije zapovijedanja’ bio je dogovor o Bosanskoj Posavini. Pokušavali smo održati Posavinu i uspjeli bismo, ali Šušak se vec u svibnju bio nagodio s Karadžicem. Na jednom sam sastanku pokrenuo pitanje pada Bosanskog Broda. Pitao sam izravno predsjednika Tudmana zašto je srušen most preko kojeg smo željeli poslati snage za obranu grada, te po cijoj su se odluci izvlacile naše snage. Ni za jednu od tih odluka ja nisam znao! No, kratko mi je receno da su naše snage srušile most. A Tudman je samo rekao da ni on nije bio upoznat sa svime! No, siguran sam da je bio. Bila je to vrlo mucna situacija“. Kada se pak poslije „Oluje“ krenulo u oslobadanje krajeva po BiH, general Tus je upitao Tudmana zašto se konacno ne krene u povratak Bosanske Posavine, na što mu je Tudman rekao: "Tus, Vi opet želite mijenjati politicke odluke". Dakle, Šušak i citav tada vrlo jaki i utjecajan hercegovacki lobi okupljen oko njega i Mate Bobana su skupa s Tudmanom izdali Bosansku Posavinu jer ih je zanimala samo Hercegovina i njezino prikljucenje Hrvatskoj. Šušak se, po svjedocenju generala Tusa, vec u svibnju 1992. godine dogovorio s Karadžicem, a Tudman je u svoj svojoj „genijalnosti“, nakon „Oluje“, umjesto brige za Posavinu, krenuo u vracanje „stoljetnih hrvatskih ognjišta“ po Drvaru, Mrkonjicu, Grahovu, Glamocu, Šipovu, sve kako bi podebljao Hercegovinu i hrvatsko zalede nauštrb jednog od najbogatijeg i najplodnijeg dijela BiH. Tudman je bosansko-hercegovacke Hrvate, koji su mu tako naivno vjerovali, izdao i prevario i za mene kao bosanskog Hrvata i covjeka koji se bavi historijom on predstavlja jednu od najnegativnijih osoba u našoj povijesti. Tito, Pavelic i Tudman su svaki na svoj nacin unesrecili narod iz kojega su potekli. Sam Tudman je pocetkom devedesetih godina imao na raspolaganju nevideni altruizam i silnu energiju hrvatskog naroda i u Hrvatskoj i u BiH, imao je u tome i veliku pomoc bošnjackog naroda, no sve je to jeftino prokockao i samo ga je smrt spasila od toga da mu hrvatski narod ne okrene leda i da ne završi u Hagu. Stranka i on sam su bili na koljenima – izgubio bi vjerojatno oboje izbore (i parlamentarne i predsjednicke) i veliko je pitanje bi li on uopce htio priznati njihove rezultate. Neki dan sam u jednom intervju spomenuo kako je jedna od najvecih neistina koja se širi iz kruga Tudmanovih obožavatelja cesto ponavljana teza: „da nije bilo Tudmana, ne bi bilo ni Hrvatske“. Osobno pak smatram da nije bilo Tudmana da bi bilo i bolje i uspješnije Hrvatske, što bi imalo pozitivne efekte i na našu zemlju. Da je Hrvatsku, recimo, vodio jedan Vlado Gotovac, ona bi vec bila clanica Europske unije i imala bi znatno manje problema nego što ih ima danas. Posavina: Jeste li upoznati da se na podrucju Posavine pojavila nova stranka, Posavska stranka? Mislite li da je dobra ideja da se ukazuje povjerenje novim snagama? Fra Petar: Drago mi je što je osnovana ta stranka i ja joj želim puno uspjeha u artikuliranju njezinih stavova i na sljedecim izborima. Naravno da je to dobra ideja i stranacki pluralizam je itekako potreban i poželjan našem narodu. Price da je to daljnje rascjepkavanja hrvatskog birackog tijela, dolaze od „zna se“ kojih ljudi. Buduci da je za HDZ BiH pitanje Posavine vec odavno završena stvar jer se ne želi zamjeriti svom strateškom partneru Miloradu Dodiku, nadam se da ce prvaci drugih hrvatskih, srpskih i bošnjackih stranaka, skupa i s novoosnovanom Posavskom strankom, pitanje Posavine staviti u središte razgovora o buducem ustavnom uredenju BiH, jer još ništa nije gotovo. U zadnje vrijeme se iz nekolicine hercegovackih politickih i medijskih krugova, koji su skupa s Tudmanom i Šuškom aktivno sudjelovali u izdaji Posavine i koji su frustrirani što Hercegovina nije pripojena Hrvatskoj, i danas Posavce, kao najvece žrtve te politike, optužuje jer oni k'o biva ne uvidaju realnost i ne pristaju na „strateški sporazum“ sa Dodikom, koji je navodno u interesu hrvatskog naroda u BiH. Naravno da dogovaranje sa srpskim ili bošnjackim politicarima nije problem sam po sebi, nego je problem s kim se dogovara i na kojim principima pociva neki dogovor. Sporazumi su poželjna stvar u ovoj našoj plurinacionalnoj državi, ali s ovakvim Dodikom koji radi sve moguce opstrukcije za povratak naših ljudi i s ovakvim Covicem kojeg Posavina apsolutno ne zanima, našim krajevima se ne piše dobro. Ukoliko se pak Amerikanci najesen aktivno i s cvrstim nacelima pravicnosti ukljuce u razgovore o ustavnim promjenama u BiH, moguci su odredeni pozitivni pomaci i za Posavinu, jer od njih se ocekuje da isprave vlastitu grešku zvanu Dayton. Ako to pak bude prepušteno nekim europskim državama koje su i do sada ovdje vodile glavnu rijec i koje su, po svjedocenju samoga Raffija Gregorijana, štitile Dodika i RS i ukoliko se Amerikanci budu ponašali kao zadnjih nekoliko godina, od tih promjena ne treba ocekivati ništa dobro i vrlo je izgledno cementiranje sadašnjeg stanja, uz male kozmeticke promjene u funkcioniranju nekih institucija. Posavina: Neki dužnosnici u politickim krugovima RS-a, u povodu najava aktivnijeg ukljucivanja americke diplomacije u razgovor o ustavnim promjenama, znaju navoditi primjer Kosova kojim ce, navodno, i oni krenuti ukoliko se stvari budu odvijale onako kako oni ne žele? Fra Petar: Stvari se uopce ne mogu porediti – srpska politika je kosovske Albance desetljecima obespravljivala, a Kosovo je u okviru Jugoslavije imalo svoju autonomiju. U RS-u Karadžiceva vojska i policija su pocinili zlodjela nad Hrvatima i Bošnjacima, protjerali ih na tisuce i oteli su im imovinu, tako da ovaj entitet nema nikakvo pravo krenuti putem Kosova. RS je nastala kršenjem ljudskih prava i u temelje te tvorevine je ugraden zlocin. Znam da je to teško prihvatiti izmanipuliranom dijelu srpskog naroda, koji je isto tako žrtva promašene politike svojih vodja i koji je u nekim krajevima doživio teška stradanja, no to su cinjenice koje je teško pobiti. Ukoliko medjunarodna zajednica i dalje dopusti postojanje ovakvog entiteta i države u državi, izgubit ce svaki kredibilitet koji je ionako dobrim dijelom uništen. "Posavina", broj 17, rujan 2010 KOMENTAR: Zaista izvanredan intervju Fra. Petra Jeleca. Ima samo 2 stvari na koje zelimo da skrenemo paznju gosp. Jelecu. Tudjman sigurno nije bio glup covjek i njegova ogromna pomoc stvaranju RS, dajuci joj koridor do “srpskih krajina” u Bosni i Hrvatskoj se ne moze nikako objasniti nekom njegovom zeljom da “podeblja Hrvatsku”. To je samo jedno opravdanje za izdaju. Ne podebljava se Hrvatska dajuci koridor do krajina u Zapadnoj Bosni i Hrvatskoj koje su se protezale do Karlovca i Zadra? Sta bi bilo da Bihac nije izdrzao, da Srbija nije dozivjela svoj Staljingrad na Bihacu, kada je slomljen cetnicki borbeni moral? Ili, zasto bi neko ko zeli da “podeblja Hrvatsku” ubio Kraljevica i vratio Trebinje cetnicima, a tu, kod Dubrovnika je Hrvatska najtanja. Tudjman je samo velikosrpski pijun, zaslijepljen mrznjom protiv Bosnjaka. Kao takav Tudjman je diskretno podrzan od strane Srba, da izmedju toliko tada istaknutijih Hrvatskih patriota, ukljucujuci i Gotovinu, upravo Tudjman uzme vlast u Hrvatskoj. Druga napomena se odnosi na promjenu ustava, a ta tema je obredjena u slijedecem clanku. M. B.