Hamdija Lipovaca, opcinski nacelnik Bihaca i kadar SDP-a BiH, ima najvecu mjesecnu placu u organima lokalne zajednice, cak 4.900 KM, koja znacajno odudara od placa svih ostalih opcinskih nacelnika u BiH, a koji primaju izmedu 2.000 i 3.200 KM. To je zvanican podatak iz novog Izvještaja Ureda za reviziju institucija FBiH, kojeg je objavio dnevnik „Avaz“, 15.septembra ove godine. Kada za ovaj slucaj cuje federalni premijer Mustafa Mujezinovic, kalkuliše „Avaz“, bice bijesan jer je upravo on, nedavnim povecanjem svoje place na 3.057 KM, želio “postaviti kakve-takve standarde” kada je trošenje budžetskih sredstava u pitanju. Iz samo ovih podataka vidljivo je kako je unosan posao bavljenje politikom. To najbolje zna nacelnik Hamdija Lipovaca, koji je za 6 godina bavljenja ovim unosnim zanimanjem nagomilao toliko imovine, da bi mu pozavidjeli i uspješni evropski biznismeni. U vrijeme kada je prvi put došao na vrh opcinske vlasti, bio je, kako se sam hvalio, najmladi nacelnik u BiH, koji je zbog mladosti i slatkih obecanja pobrao simpatije glasaca. Tad se, ruku na srce, nije imalo šta ni pricati o imovini mladahnog nacelnika, ali kako su mjeseci prolazili, sve je uocljivije postajalo kako je Lipovacu „krenulo“, pa mu je narod od milja dao nadimak „Mister 10%. Jesu li ljudi bili u pravu ili ne, možda je lakše prosuditi ako se pogleda kako je nacelnik u imovinskom kartonu za predstojece izbore napisao da posjeduje dva stana vrijedna 160.000 KM, “polovinu kuce” (150.000 KM), vikendicu (30.000 KM), poslovni prostor (10.000 KM), Hyndai (40.000), racun u banci (200.000 KM), te kucu u Hrvatskoj od 200.000 KM. Lipovaca, koji je u meduvremenu još uspio i doktorirati pravne nauke, ostvario je do sada ne baš dugu, ali finansijski veoma uspješnu karijeru, pa se sve arogantnije ponaša i sve cešce ponavlja kako je njemu genetski predodredeno da bude u dolazecem periodu premijer kantona, a danas sutra i predsjednik države, jer samo on može ujediniti i Krajinu i Bosnu i Hercegovinu. Lipovaci se, jasno je, žuri, da se što prije digne na viši nivo vlasti, kako bi postao još manje dodirljiv, nego što je sada i kako bi s više moci i imuniteta funkcije vlasti mogao stopirati rasvjetljavanje crnih tragova u njegovoj dosadašnjoj politickoj karijeri. Za razliku od drugih javnih projekata u koje su ulupani milioni iz bihackog budžeta i budžet zadužen vec za oko 25 miliona KM, a u kojima je teško dokumentovati da li je i koliko Lipovaca omastio ruke, mada se o tome u Bihacu šapatom govori, jasni su tragovi nezakonja i kriminala koji su isplivali iz „Pandorine kutije“ Una banke dd Bihac. Ova bankarska kuca pliva u kriminalu, pa su privremeni upravnik Stjepan Blagovic i s njim umreženi mocnici, kao što smo pisali i potkrijepili valjanim dokumentima, namjeravali da je „poklone“ Dodikovoj BIB Banci Banja Luka (Balkan investment bank ad Banja Luka), s tim da se ne cacka po onome svemu nezakonitom što je uradeno u protekloj deceniji. Kolovode i jataci u ovom lopovskom poslu su ionako sebe raznim mahinacijama finansijski debelo osigurali za nastavak života izvan Bosne i Hercegovine. Ovo, naravno, nije ocajnicki potez Blagovica i njegovih jataka, kojima gori pod nogama, vec dobro smišljen manevar, za kojeg su mislili da ce proci i završiti brzo, glatko i „po zakonu“, valjda po onom istom po kojem su maratonski muljali i sve ove godine sprecavali da se vec jednom otpocne sa pretresanjem krivicne prijave o njihovoj umiješanosti u kriminal. U dokumentaciji za koju su Blagovic, Lipovaca i drugi jataci možda mislili da je uništena, a cije kopije dostavljamo u prilogu ovog teksta, imenom i prezimenom se oznacavaju lopovluci koje su oni režirali i uradili. Stjepan Blagovic, koji je tada bio finansijski direktor u Una banci dd Bihac, istovremeno je sjedio i u fotelji predsjednika Upravnog odbora Robne kuce „Bihac“, koja je nakon rata nastavila raditi u objektu koji je vlasništvo 1/1 Robnih kuca „Beograd“ iz Beograda, Srbija (priložen Prepis posjedovnog lista 517/01 od 30.07.2003. godine), vec 2000. godine donosi odluku kojom ovlašcuje direktora ove firme da u roku od 3 dana proda objekat robne kuce povjeriocu, Una banci dd Bihac za iznos od 2.049.241,84 KM, što cini ukupno potraživanje ove banke po okvirnom ugovoru o kreditu broj 578/1-79. od 03.03.1997. godine. Stjepan Blagovic tako prodaje tudje vlasništvo, ne pitajuci vlasnika. Sredstva za kredit Robnoj kuci „Bihac“ Una banka je osigurala kod Investicijske banke Federacije BiH doo Sarajevo. Kako se ulazi u cetvrtu godinu od isplate kredita RK „Bihac“, a Una banka nema sredstava da servisira obavezu prema Investicijskoj banci Federacije BiH, odlukom Stjepana Blagovica Una banka dd Bihac postaje vlasnik „tudeg objekta“ i ovo nezakonito vlasništvo po ugovoru prodaje Investicijskoj banci Federacije BiH na racun kvitanja svojih finansijskih obaveza 23.01.2001. godine, a koja to novosteceno vlasništvo nikad nije uknjižila u gruntovnici !!! Medutim, time nije raspetljan gordijev cvor oko vlasništva i kriminala u ovom trokutu, koji u daljim nezakonitim radnjama, u koje se ukljucuje mladahni nacelnik Hamdija Lipovaca, sve više postaje zacarani krug smišljeno pripremanih i ostvarivanih lopovluka. Mehanizam umrežavanja mocnika i kriminalaca, te uloge svakog igraca u ovoj prici opisan je u Prijavi Kantonalnom tužilaštvu USK Bihac, od 07.09.2007. godine, koju je napisao i podnio Muharem Bajramovic, bivši direktor kolektiva radnika RK „Beograd-Bihac“. Naime, u objektu XXI Robne kuce „Beograd-Bihac“, u samom centru Bihaca, nakon raspada SFRJ, bivši uposlenici nastavili su raditi – trgovati, pa sve dok se, kako se racunalo, sporazumom o sukcesiji u bivšoj SFRJ ne bude riješilo pitanje vlasništva. To je trajalo do 05.06.1993. ratne godine. Poslije rata, radi zaštite svojih interesa iz radnog odnosa bivši uposlenici Robne kuce „Beograd-Bihac“ osnivaju firmu i posluju pod imenom DD „Centromarket“ Bihac. Na osnovi Punomoci Kompanije RK „Beograd“ broj: 80/256 od 11.12.2001. godine ovlašteni su da mogu privremeno koristiti imovinu i nekretnine RK XXI „Beograd-Bihac“. Tada još nisu bili ni svjesni kakva se mreža plete i kakva ih zla sudbina ceka. Osim ovog kolektiva, u dio objekta robne kuce useljava i Supermarket VF komerca, u kojem je upravitelj Adnan Sabljakovic, koji je familijarno vezan sa nacelnikom Lipovacom, a koji Sabljakovica nakon okoncanog višegodišenjeg „dila“ nagradjuje imenovanjem na mjesto direktora u novoformiranoj opcinskoj službi „Stanouprava“. Naime, u vrijeme zajednickog korištenja dijelova prostora objekta Robne kuce „Beograd“, iz VF komerca Sarajevo, pismeno obavještavaju „Centromarket“ da su sad oni vlasnici atraktivnog prostora. Citiramo taj dokument: „Ovim putem Vas obavještavamo da je preduzece VF Komerc d.o.o. Sarajevo, ul. Kurta Schorka br. 7, dana 25.01.2005. godine, zakljucilo Ugovor o prenosu osnivackog udjela uz naknadu u preduzecu za trgovinu i usluge robne kuce „BEOGRAD-KOM“ d.o.o. Banja Luka, u kojem je preduzece Robne Kuce „BEOGRAD“ D.D. u stecaju iz Beograda zastupenog po stecajnom upravniku g-dinu Kicovic Veselinu prodalo svoj udio i koji predstavlja 100% kapitala u preduzecu Robne Kuce „BEOGRAD-KOM“ d.o.o. Banja Luka. Isto tako Vas obavještavamo da je cijena iz predmetnog Ugovora u potpunosti izmirena.“... Nije prošlo dugo, a 106 radnika „Centromarketa“, završava na ulici, jer po Zakljucku Opcinskog suda Bihac, BR.IP-85/02 od 14.06.2005. godine, svi bivaju fizicki izbaceni iz objekta (na opšte zgražanje šetaca i prolaznika), a u poslovnom prostoru ostaje cjelokupna imovina, infrastruktura, knjigovodstvena dokumentacija, arhiva, oprema i zatecena roba. Badava protesti izbacenih i poniženih radnika, traženje da se mucnim dogadanjem pozabave zvanicne strukture, pa i sam Opcinski nacelnik. Svi su gluhi i slijepi na njihove muke. Izgleda, jedino oni nisu svjesni da se radi o dugo pripremanom lopovskom dilu i pljacki tude imovine, u koju je osim lokalnih igraca i VF Komerca ukljucena i banjalucka firma Robne Kuce „BEOGRAD-KOM“ d.o.o., koja se preko noci pojavila kao vlasnik imovine Robnih kuca „Beograd“ iz Beograda, Srbija. U Prijavi Kantonalnom tužilaštvu USK Bihac, koju nakon dvogodišnjih bezuspješnih pokušaja istjerivanja pravde, 07.09.2007. godine podnosi bivši direktor Muharem Bajramovic, dokumentovano se navode svi detalji velike kriminalne ujdurme. Medjutim, do dan danas, niko ni prstom nije mrdnuo da se zacacka po ovom „osinjem gnijezdu“. Naprotiv, ostavljeno je vrijeme neuništivom Stjepanu Blagovicu da isknjiži hipoteku koju je prethodno godinama (doduše nezakonito) imala Una banka d.d. Bihac na poslovni objekat Robne kuce „Beograd“ i da Odlukom Opcinskog nacelnika Hamdije Lipovace isti objekat bude prodan VF Komercu d.o.o. Sarajevo (kako, ako je vec jednom VF Komerc obavio kupoprodaju sa famoznom firmom iz Banja Luke). O tome smo dokumentovano pisali u prošlom tekstu, a podsjecanja radi, VF Komerc d.o.o. Sarajevo je hitro obavio uknjižavanje u gruntovnicu i preprodao atraktivni poslovni objekat u glavnoj bihackoj ulici, velicine 3.262,54 kvadratna metra korisnog prostora Todoricevom „Konzumu“ i bivšem vlasniku Marketa „ADO“ iz Kamenice kod Bihaca, Zuhdiji Sulicu. Ko je u ovom cudnovatom, velikom „dilu“, koliko omastio ruke, odgovor bi trebali dati pravosudni organi, ako ikad budu razmatrali Prijavu bivšeg direktora Robne kuce „Beograd-Bihac“ Muharema Bajramovica, koju je podnio u svoje i ime 106 bivših radnika, koji su završili na ulici, bez nade u bolji život, dok mocnici istovremeno svakim danom podebljavaju svoje imovinske kartone. Kao što dokumenti pokazuju, „Pandorina kutija“ Una banke dd Bihac, godinama krije mnoge lopovske tajne, koje malo ko želi rasvijetliti, pa ironicno u ovoj korumpiranoj državi zvuci predizborna pjesma jedne stranke pod nazivom "Gledaj me k'o covjeka". Sindikat, radnici i dionicari Una banke dd Bihac KOMENTAR: Radnici sa kojim komuniciramo su nam poslali fotokopije u pdf formatu dokumenata, dokaza, koji potkrepljuju tvrdnje iz prethodnog clanka, pa bi zaista bilo pozeljno da se ubrzaju postupci protiv bihacke kriminalne mafije, i da se pokrenu novi postupci. Mi ne mozemo prikaciti dokumente uz Glasnik, iz vise razloga, ali cemo ih poslati svakome ko zatrazi.