Pise: Dean Rent Preuzeto sa Domaljevac .com „Sarajevo ima više Kineza nego Hrvata i Srba“... mudre su rijeci prepotentnog i nadasve bezobraznog predsjednika Republike Srpske. Da su to rijeci nekog njegovog potrcka ili službenog piskarala tipa Vasica moglo bi se shvatiti kao nizak udarac režimskih poslušnika u nedostatku argumenta. Ali kada to kaže prvi covjek manje polovine BiH onda to svakako ima svoju težinu. Još je zanimljivije s kojim su divljenjem tu izjavu prenijeli mediji koji ne vide dalje od svog nosa jer im ispred stoji podvala u obliku treceg entiteta pa od toga ne vide ništa drugo nego samo osluškuju hoce li netko nešto reci što ce ici u prilog trecem entitetu. Zapravo, uredu je što su prenijeli i tu njegovu izjavu, ne treba biti protiv toga, ali nikako se ne mogu oteti dojmu što mu svi od reda ne kažu da on bezocno laže. Pa i da je ta laž od Ive Mire Jovica covjek bi progutao, ali od Dodika, e on se vec mora lupiti po prstima i prozvati da i kad ne prica viceve postaje smiješan. Cak i kada se bukvalno shvati ova njegova nebuloza to nije tocno. Možda za Srbe vrijedi jer su oni po komandi napustili Sarajevo. Poslušali su, jer su došla vremena kada oni ne mogu u svemu biti glavni kako su i bili u cijeloj Jugi. Doduše rat je izmedu ostalog bio samo sredstvo s kojim su svoje negodovanje gubitka povlaštenih pozicija prikazali kao muslimansku torturu prema Srbima. Kada se rat razbuktao, po logici stvari neminovno je došlo i do revanšizma. Da je bilo zlocina i prema Srbima, bilo je i to ne treba opovrgavati. Isto tako treba reci da rat nije iskljucivi krivac što Srba u Sarajevu ima malo nego je to ponajviše plod srpske politike. Slicno je i s Hrvatima, mada Hrvata ima više nego što se to iz Dodikova pametovanja da zakljuciti. Scenarij je slican. Ostale su zapamcene Bobanove rijeci kojima je pozivao Hrvate da napuste Sarajevo i u kojima je smatrao svakog Hrvata za izdajicu ako ostane u Sarajevu. I po novopecenoj narodnoj: „veži agu gdje ti konj kaže“, nešto slicno se i desilo. Tek 1994. godine iz Sarajeva ce izaci, kasnije istaknuti veliki Hrvati koji danas personificiraju „svehrvatsku“ politiku o Sarajevu kao drugom Teheranu. Zanimljivo je da protiv takve demagogije pišu uglavnom oni Hrvati koji i danas žive u Sarajevo i koji bi ortodoksni islam trebali osjetiti na svojoj koži. Zato nije jasno zašto oni brane svoju slobodu kao Sarajlije i ne daju za pravo onima koji tvrde da se u Sarajevu ne bave nicim drugim osim što protjeruju Hrvate (Srbi si vec ranije sami otišli – u bolje, nadam se). Neupuceni citatelj namjernik koji traži informaciju više, iz vecini hrvatskih režimskih medija, može samo steci dojam da se Hrvati jedino na ražanj naticu, barem oni koji žive u Sarajevu ili recimo u Zenici. Jer po današnjoj medijskoj retorici covjek ništa drugo ne može niti zakljuciti. Ponovo treba biti pošten i reci da odredenog antagonizma i netrpeljivosti ima i da takvi odnosi ne trebaju iznenaditi. Takvi nepoželjni primjeri su plod ratnih sukoba, a posebno poratne huškacke politike. Posljedice rata i ratnog sukoba se mogu prevladati i to ne bi bio presedan. Medutim, za to je potrebna volja koja ocito ne postoji. A tu volju narodu namecu pojedinci koji kreiraju visoku nacionalnu politiku. No, vratimo se mi na Dodikova podmetanja. Zašto Dodik ne kaže da samo u Banja Luci ima više Kineza nego Hrvata u cijeloj Republici Srpskoj? Zašto Dodik ne kaže da su njegovi Srbi u Republici Srpskoj porušili sve džamije i sve katolicke crkve? I da su popravili više pravoslavnih crkava na hrvatskoj i bošnjackoj zemlji nego na svojoj srpskoj. A zna reci da je u Sarajevu više džamija nego u Teheranu. Što ponovo nije tocno. Ali nije ni bitno, jer je naravno Dodik htio reci da u Sarajevu ima previše džamija, barem previše u odnosu na broj muslimana koji tamo žive, ako sam ga dobro shvatio. Jer on zna na koliko vjernika ide jedna džamija pa je vjerojatno tako došao do tih svojih uvjerenja. Svaki sakralni objekt treba da služi svojoj svrsi, pa tako ni džamije nisu problem ako u njima vjernici upražnjavaju svoju vjeru. Dodika bi možda više zanimalo koliko su Srbi izgradili pravoslavnih crkava u Republici Srpskoj u koje nitko ne ide i koje služe samo kao znak srpstva što je vece bogohuljenje nego da Sarajevo ima još ovoliko džamija koliko ih ima sada. I na kraju moram ponoviti, u ovom slucaju nije Dodikova retorika vijest kojoj treba dati pozornosti. Vijest je reakcija medija koja toj nacionalistickoj i huškackoj retorici daje istaknut znacaj bez da se argumentima kaže istina da je Republika Srpska po svim elementima primjer negativnosti u odnosu na Sarajevo ma koliko tih negativnosti u Sarajevu bilo. On i njegova Republika Srpska bore se kao protiv unitarne BiH, a istovremeno Republika Srpska im je najunitarnija administrativna jedinica na svijetu. Tko još u njegovu i njihovu pricu vjeruje, a tko misli da njima smeta bilo kakva BiH, pa cak da je ona najdemokratskija zemlja na svijetu? Dean Rant, e-POSAVINA.com