Pise: Dr. Muhamed Borogovac Slijedece cinjenice o ZAVNOBiH-u odvano citiraju mnogi pisci istorije Bosne i Hercegovine: Sa koncepcijom Bosne i Hercegovine kao federalne jedinice u federativnoj Jugoslaviji, po kazivanju Avde Hume, krenuo je prvih dana novembra 1943. dio Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu (Rodoljub Colakovic, Avdo Humo) sa više uglednih gradjanskih politicara iz istocne Bosne za Jajce, gdje su se nalazili Vrhovni štab i CK KPJ. Kad su stigli u Jajce, dobili su nacrt jedne odluke kojom je trebalo Bosnu i Hercegovinu konstituisati kao autonomnu pokrajinu neposredno vezanu za jugoslovensku federaciju. Taj nacrt odluke direktno je bio u suprotnosti sa koncepcijom PK KPJ za Bosnu i Hercegovinu i politickom platformom oslobodilacke borbe, te je zbog toga vodena diskusija sa pojedinim clanovima CK (Mošom Pijade, Sretenom Žujovicem, Milovanom Ðilasom i Edvardom Kardeljom). Clanovi CK KPJ, osim Kardelja, koji se složio sa Colakovicem i Humom, zastupali su mišljenje da Bosna i Hercegovina ne može biti republika, “jer ne postoji bosansko-hercegovacka nacija i da je republika nacionalna kategorija. Osim toga, oni su sumnjali u definiciju o Muslimanima kao naciji, ne vjerujuci cak da bi se, u socijalizmu Muslimani mogli razviti kao nacija ...”. Navedene prijedloge o buducem uredjenju Bosne i Hercegovine delegacija PK KPJ za Bosnu i Hercegovinu je odbila. I pored toga što je Edvard Kardelj prihvatio stanovište PK KPJ za Bosnu i Hercegovinu, Pijade, Žujovic i Ðilas su i dalje zastupali svoje stavove. Zbog toga je rukovodstvo PK KPJ za Bosnu i Hercegovinu otišlo kod Tita, što im je sugerisao i Kardelj, i iznijeli mu svoje nezadovoljstvo, neslaganje i argumente. Razgovor sa Titom trajao je cetiri sata. Tom je prilikom Avdo Humo opširno govorio o etnickim i historijskim razlozima u prilog Bosne i Hercegovine kao republike, pri cemu ga je Rodoljub Colakovic podržavao. Tito je tada “presudio” - prihvatio je koncepciju PK KPJ za BiH o Bosni i Hercegovini kao ravnopravnoj federalnoj jedinici i rekao: “Bosna i Hercegovina mora biti ravnopravna republika najmanje onoliko koliko su to Srbija i Hrvatska. I drugo, Muslimani moraju biti apsolutno ravnopravan narod, u mjeri koliko su to Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini”. Tito se, u pogledu državno-pravnog statusa Bosne i Hercegovine, za razliku od “nekih rukovodecih drugova”, nikada nije dvoumio. To je potvrdio i prilikom posjete Bosni i Hercegovini u novembru 1979, kada je pored ostalog rekao : “Bosna i Hercegovina ne može pripadati ni ovom ni onom, vec narodima koji je od davnina nastanjuju. Uostalom, to njima nije niko poklonio, vec su to sami izborili u narodnooslobodilackoj borbi u kojoj su masovno ucestvovali. Bilo je to jedino moguce i srecno rješenje, ne samo za narode Bosne i Hercegovine, vec i za našu zajednicu u cjelini. U prošlosti je Bosna i Hercegovina uvijek bila kamen spoticanja. Sa našom narodnooslobodilackom borbom ona se toga otarasila”. - kraj citata. Udbasi medju Bosnjacima, koji glume velike muslimane, ce na ovo kazati da je ipak Tito kriv za nasu zlu sudbinu jer Tito tada nije i priznao Muslimansku naciju, nego tek 25 godina kasnije, uoci popisa stanovnnistva 1970. Medjutim, to ne odgovara istini. Problem nije bio u Titu, nego u tome sto niko od Bosnjaka (tada Muslimana) nije ni trazio posebnu Muslimansku naciju. Niko ti ne moze dati nesto sto ne trazis, tj. ne zelis. Samo jedan Bosnjak u Skupstini SR BiH, jedan poslanik iz Mostara, prezivao se Cisic, je trazio 1945 godine da se prizna "nacionalna" (tj. etnicka) posebnost Bosnjaka, ali je bio usutkan od ostalih komunista muslimanskog porijekla koji su vec tada bili "prevazisli taj primitivizam" da se etnicki izjasnjavaju. Velikosrbi su zarko zeljeli da etnicki asimiliraju sve druge narode iz jugoslovenske federacije u Jugoslovene tipa Emira Kusturice, a posebno su velikosrpskoj asimilaciji bili izlozeni Makedonci i Crnogorci kojima cak nisu zeljeli priznati ni njihovu pravoslavnu crkvu. Medjutim, svi ostali jugoslovenski narodi, ukljucujuci i Makedonce i Crnogorce su imali snazan identitet i ljubav za svoj narod za razliku od Bosnjaka koji su vjerno sluzili svakoj vlasti, od Turske, preko Austrije, i na kraju su masovno hrlili u Jugoslovene. Uostalom, Tito je dokazao da on nije imao bas nista protiv nas i kada nas je priznao cim smo to zatrazili, mada se time strahovito zamjerio velikosrbima, pogotovo velikosrbima u SANU i u SK BiH. Tu ne mislim samo na prave Srbe, nego i na posrbice. Tada je u stvari najzesci otpor patriotiskom rukovodstvu Hamdije Pozderca dolazio od strane Meshe Selimovica, clana CK koji nam je zabio noz u ledja u kljucnom momentu. Za to je bio nagradjen NIN-ovom nagradom i odmah su mu bila otvorena sva vrata u medijima itd. U stvari priznanje etnicke posebnosti Bosnjaka (tada nazvanih Muslimani) je bio okidac za javni pocetak velikosrpskog projekta, koji se i do tada odvijao, ali uglavnom iza kulisa. Sjetimo se da su poslije priznanja "Muslimanske nacije" Srpski akademici Antonije Isakovic, Ljubomir Tadic, Dobrica Cosic i ostali, kao i njihova produzena ruka u Sarajevu Vojislav Seselj i Nenad Kecmanovic izgubli zivce i krenuli u otvorenu ofanziivu protiv Republike BiH. U istom cetnickom stroju protiv Republike BiH se nasao i Alija Izetbegovic. Startegija je bila da se napravi pokret u kojem i sami Muslimani ruse Republiku BiH. To nije bio jedini scenarij na kojem je radila UDBA i kojim je podrivana Republika BiH. Nazalost, upravo scenarij sa Alijom u glavnoj ulozi je upalio i zato danas imamo Republiku Srpsku umjesto Republike BiH. Tito je bio mocan, ali nije bio svemocan. Beogradska carsija se obrusila na Tita, odjednom je postao omrznuti "bravar", "Mason", "srbozder" itd. Od 1970 kada je priznata nacionalna posebnost BiH Muslimana, pa do pocetka rata, imali smo istu sansu kao i Slovenci, Albanci, Hrvati, Crnogorci i Makedonci da se pripremimo i da sacuvamo Titov poklon, Republiku Bosnu i Hercegovinu. Umjesto toga, nama se priblizava ostvarenje Karadizcevog prorocanstva da ce nestati bosnjacki narod, jer to ce se i dogoditi kada nestane Bosna i Hercegovina, tj. kada se legalizuje ovo stanje. A sve to nam se desava pod "mudrim" vodjstvom Alije Izetbegovica, Harisa Silajdzca, Tihica, Lagumdzije ... - ima te gube koliko hocete.